Udbina – maleni, ali prelijepi lički gradić, smješten na obodu Krbavskog polja, pravo je srce centralne Like. Opština Udbina prostire se na čak 683 kvadratna kilometra, što je više nego površina šest evropskih zemalja, ponosno ističe Milan Uzelac, dožupan Ličko-senjske županije i naš domaćin, koji živi upravo ovdje.

– Udbina je na pola puta između Zagreba i Splita, a jednako je udaljena i od Rijeke i Banjaluke – po dvjesto kilometara. Ja često volim reći da je šest stotina kilometara udaljena od Beča, Budimpešte i Beograda. Naš geografski položaj je velika prednost. Upravo zahvaljujući tome, Udbina je dobila priliku da se razvija – da se otvaraju firme, da se ljudi zapošljavaju, da ovaj kraj napreduje – objašnjava Uzelac.

Danas na Udbini živi oko 500 pripadnika srpske zajednice, oko 700 Hrvata, te manji broj Bošnjaka. Političkih problema nema – dogovor je postignut, a na tome se, kaže Uzelac, radilo godinama. Tako Srbima pripada pozicija zamjenika načelnika i predsjedavajućeg Opštinskog vijeća.

Većina Srba ovdje živi od poljoprivrede, a sve je više onih koji se okreću turizmu. Državni i evropski podsticaji daju rezultate.

– Gotovo da nema čovjeka koji nije otvorio OPG. Ljudi se prijavljuju na konkurse resornih ministarstava, koriste podsticaje. U tom pogledu, stanje je zadovoljavajuće – ističe Uzelac.

Da se živi od zemlje, potvrđuje i Vlado Uzelac iz sela Ondići, nadomak Udbine. Ovaj domaćin, vedrog duha, prisjeća se vremena kada su kuće bile pune djece, a škole tijesne za sve đake.

– Nas je bilo devetoro. Živjeli smo svi u jednoj kući – otac, majka, brat, sestre, tetka, bake… Bilo je puno djece, puno fudbala, puno smijeha. Samo iz našeg sela išlo je dvadesetoro u školu. Imali smo jednu učionicu i jednog nastavnika. Moja djeca, Mirjana i Dušan, bila su zadnja generacija đaka iz Ondića. Od tada se ide u školu u Udbinu – prisjeća se čika Vlado.

Nakon škole, otišao je u vojsku, a zatim radio u INA trgovini. Kaže da je prešao cijelu Liku. Vratio se brzo iz izbjeglištva, iako mu je kuća bila devastirana. Zahvaljujući fondovima obnove, sve je ponovo stao na noge. Danas sa kćerkom radi poljoprivredu, imaju ovce, a najveći problem im je – voda.

– Pokojni načelnik Pešut je obećao prije deset godina vodovod, ali još ništa. Prikupljamo kišnicu, imamo bunar, ali kada je suša – moramo kupovati vodu. Nadamo se da će se to uskoro riješiti – kaže on.

Voda bi, smatraju mnogi, bila prekretnica za razvoj seoskog turizma. Jer interesovanja za to ima.

Na Udbini danas djeluje i Srpski kulturni centar, koji smo takođe posjetili. Domaćini su nas dočekali s pjesmom, kako i dolikuje.

– Nastupamo kod hramova u Udbini, Mutiliću, Korenici, Jošanima, Ličkom Petrovu Selu, Frkašiću i šire. Putujemo po cijeloj Lici, a nastupali smo i širom regiona. Naša misija je očuvanje izvorne ličke pjesme i običaja – kaže Nada Radusin iz SKD Prosvjeta.

– Prošli smo s Prosvjetom preko 60 destinacija – od Ostroga do Rijeke, Sarajeva i Beograda. Sve to da sačuvamo naše korijene i prenesemo ih na mlade – dodaje Milan Đekić iz muške pjevačke grupe.

I tako, u ovom tihom ličkom kraju, život teče polako, ali sigurno. Domaćini nas i ovaj put primiše kao najrođenije. Snimanje emisije “Putokazi” pretvorilo se u pravi kulturni događaj, uz gusle i pjesmu, koje potrajaše do kasno u noć.

Dobri ljudi Udbine – hvala vam! Vidimo se ponovo, ako Bog da.