U danima kada pravoslavni vjernici poste Časni Post, iščekujući svijetli dan praznika Vaskrsenja Hristovog, nad nama su se nadvili oblaci straha i zebnje, jer sve što se danas dešava podsjeća nas na vrijeme koje ne pamtimo po dobru.

Vrijeme devedesetih godina minulog stoljeća zlokobno nas podsjeća da zlo ne miruje. Zato je na svakome od nas da tom zlu ne odgovori zlom, već da svaka naša riječ bude riječ mira, bratske ljubavi i međunacionalnog poštovanja; da svako naše djelo bude djelo mira, djelo kojeg se nećemo stidjeti ni u vremenu ni u vječnosti.

Zato je važno da razgovaramo sa onima koji drugačije misle, žele i osjećaju, jer, iako, možda, različitih pogleda na budućnost ove blagoslovene zemlje, mi smo najpreči jedni drugima. Naša različitost ne smije biti uzrok strahu i podjelama, već treba biti povod da još bolje upoznamo jedni druge, da zajedno prebrodimo svjetske geopolitičke oluje, jer carstva će doći i proći, a mi ćemo, kad tamni oblaci minu, opet ostati sami na istoj zemlji, pod istim nebom.

Teško je u ovoj zemlji Srbima bez Bošnjaka i Hrvata, baš kao i Bošnjacima i Hrvatima bez Srba. Ne samo što je teško već je i nemoguće. Istorijski usud nas je spojio za vječnost. Više puta smo pali na ispitu istorije, ali to ne znači da trebamo opet. Naprotiv!

Važno je da nikad više ne ponovimo greške koje su činjene u prošlosti i da se u toj istoj prošlosti ne osvrćemo samo na nekoliko ratnih godina, već da se sjetimo mirnih decenija pa čak i vjekova kada smo živjeli kao istinska braća.

Svi naši pređašnji sukobi nisu imali izvor u nama, već je plamen bratomržnje zapalila iskra van ove voljene zemlje. Budimo mudri i ne dozvolimo da nas prevari lažna ljubav i prevarna riječ onih koje ova zemlja istinski i ne zanima, jer niko njihov, ni predak ni potomak, niti je živio niti će živjeti u zemlji kojoj su naši preci dali sve i koju su ostavili nama.

Čuvajmo jedni druge poštovanjem. Neka sa naših usana ne potekne niti jedna riječ koja će rastužiti našu braću. Čuvajmo bogomolje i groblja jedni drugima, poštujući različitosti koje ovu zemlju čine bogatijom. I na kraju, budimo spremni da uvažimo i različita mišljenja, jer to što neko u nekom trenutku ima drugačije mišljenje ne znači da nas mrzi. Otvorimo srca jedni za druge i Gospod će nam svima pružiti mir bez kojeg ova zemlja ne može opstati.

U ovoj pitomoj zemlji ima mjesta za sva tri naroda. Dovoljno je i dugačka i široka, i rodna i plodna, samo joj trebaju oni koji je vole, koji poštuju tuđu svetinju kao svoju sopstvenu i koji se neće ogriješiti o bližnje svoje. To od nas očekuje Bog, naš zajednički Stvoritelj, Кojem vjerujemo i Кojem se molimo, svako na svoj način.

Dovoljna je samo jedna poplava da nas podsjeti na ono što negdje duboko u sebi već znamo: slabi smo kada smo sami, a ruka podrške uvijek je potrebna svakome od nas. Gospod nas kroz nevolje priziva k Sebi, ali zajedno sve nas, jer ne možemo osjetiti božansku ljubav ako prethodno ljubav nismo darovali bližnjima svojim.

Nadiđimo nevolje vremena i poslušajmo glas savjesti, jer zemlja u kojoj živimo i koju volimo nema nikoga osim nas! Uzvratimo joj ljubavlju tako što nećemo okrenuti glavu od onih kojima je ona. takođe, sve, baš kao što je i nama.

Zbog toga apelujem na sve državne, republičke i federalne nosioce vlasti, ali i na sve javne ličnosti, na medije, kao i na vjerske poglavare sve tri konfesije u Bosni i Hercegovini, ali i na svakog čovjeka ponaosob, da budemo svjesni istorijskog trenutka u kojem se nalazimo, da se okrenemo jedni drugima, da u bratskom razgovoru riješimo eventualne nesporazume, kako bismo svi zajedno umnožavali dobro u ovoj zemlji jer je ona jedina koju imamo!

Episkop bihaćko-petrovački Sergije