Tog februara 1984. cijela bivša Jugoslavija živjela je samo za Olimpijadu. Bio je to događaj koji se pamti cijelog života, kaže nam na početku priče naš sagovornik Jovan Radovanović, danas predsjednik Udruženja roditelja sa četvero i više djece „Četiri plus“ a tada skijaš skakač koji je upravo na sarajevskoj Olimpijadi nastupio za Jugoslaviju.

Sve oči navijača bile su uprte u Primoža Ulagu, tada najboljeg jugoslovenskog skakača koji je podbacio, prisjeća se naš sugrađanin Jovan Radovanović, koji je na Igmanu nastupio kao predskakač zabilježivši skok od 65 metara.

– Tada je Ulaga vjerovatno izgorio u toj želji. Pazite Olimpijada se održavala u našoj državi, Ulaga je bio jedan od najboljih svjetskih skakača u to vrijeme, ponio je taj veliki teret, koji ga je na kraju koštao medalje. Ja sam bio ubijeđen da će osvojiti zlato. Pogotovo zato što se sve dešavalo kod nas. Na žalost, on je zatajio, skočio je 58 metara. Ja sam kao predskakač skočio 65 metara, kaže Jovan.

Iako se pred same Olimpijske igre povrijedio, Jovan je stisnuo zube i skakao. Jer, kako kaže,  ko bi Olimpijadu u svojoj zemlji propustio.  Povredu je kaže vukao dugo, tako da je i nastup na generalnoj probi, na domaćoj skakaonici na Vlašići bio doveden u pitanje.

– Iako je trener bio izričit da nema teorije da ja mogu skakati, ali kada dođeš na svoj Vlašić, sve se mijenja. Došlo je na taj Pokal Vlašića puno domaćih i stranih takmičara, skupilo se i dosta navijača, preko 10 000, to su sve moji sugrađani. I ko god me pitao hoću li nastupiti ja sam rekao ne, jer sam imao povredu meniskusa. Ipak u zadnjem trenu sam prelomio, otišao sam kući, presvukao se, bandažirao koljeno, i namolio trenera da skočim bar jedanput. I tada sam eto postavio, još uvijek aktuelni rekord Bosne i Hercegovine 69,5 m.

Jovan je skijaške skokove zavolio kao mali. Iskradao se iz škole kako bi načinio prve skijaške korake na rodnom Babanovcu, ujedno diveći se iskusnim skijašima skakačima. Iako ga je prvi učitelj skijanja Safet Mameledžija uputio ka skijaškom trčanju, on je bio neumoljiv.

– Sjećam se kada mi je rekao te godine kada sam se prijavio, da sam prestario za skokove, da idem u trkače, ja sam rekao, ili skokovi ili ništa. Ja ne želim ništa drugo, jednostavno, mene interesuju samo skokovi.

Tako je i bilo. Jovan je bio istrajan. Opredijelio se za skokove. Puno mu je pomogao slovenački trener Miro Oman koji je u njemu vidio potencijal. Ipak veliki problem bile su skije. Klub ih nije imao, pa se skakalo na skijama za alpsko skijanje. I prve skokove je načinio je, kaže sa tuđim skijama

– Zamolio sam jednog Sanjina Mulamuhića, da mi da svoje skije, pošto su oni skakali na alpskim skijama. On je četiri pet godina mlađi od mene. Nosio je manji broj pancerica, ali ja sam ih nekako navukao. Otišao sam i skočio dva puta i oba puta puno dalje od momaka koji su već dugo  trenirali.

Jovan je nastupao na brojnim takmičenjima, od Pokala Vlašića, takmičenja evropskog kupa u regionu, nastupio je i u poljskim Zakopanama. Tada je bio deseti. Osvojio je nekoliko titula prvaka Bosne i Hercegovine, vrijedno je skupljao pehare i medalje. Veliku zahvalnost kaže duguje svojim trenerima, posebno Janošu Forteckom. Ljubav prema skokovima kaže traje i danas. Pomno prati rezultate skovenačke reprezentacije.

– Što se tiče slovenačke reprezentacije, ja naravno navijam za njih, to je bez daljnjeg, iako su ove godine malo zakazali, ali evo kao da se bude, pred Svjetsko prvenstvo u Trondhajmu, i ja očekujem da budu dobri na šampionatu svijeta, sve izgleda kao da su tempirali formu upravo za Svjetsko prvenstvo, zbori Jovan.

Na kraju kaže, najviše voli otići na Planicu i diviti se momcima koji danas lete preko 250 metara. Ako bude sreće i zdravlja vidimo se, reče Jovan, tamo krajem marta upravo na legendarnoj velikanki, da zajedno uživamo u sportu u kojem je upravo Jovan Radovanović aktuelni rekorder BiH ostvaren uoči Olimpijade u Sarajevu koja će nam, kako reče, svima još dugo biti u sjećanju.