Prijetnje da će uvesti trgovinske tarife dio su taktike novog američkog predsjednika Donalda Trampa da politikom takozvanog ekonomskog nacionalizma Ameriku učini ponovo jakom, a u fokus stavljajući energetski sektor i auto-industriju.

Smatraju ovo stručnjaci, navodeći da je Trampova namjera da kroz ovu globalnu igru poveća poreske prihode i koliko-toliko smanji ogromni fiskalni deficit SAD.

Da se radi o strateškoj igri, kako kažu, može se vidjeti inakon što je nova administracija u Bijeloj kući  zamrznula svoju prvobitnu odluku – ukaz o uvođenju trgovinskih tarifa na robu iz Meksika i Kanade. Ovo se pozitivno odrazilo na Volstrit, na kojem su berzanski indeksi porasli, jer ulagači smatraju da će SAD diplomatskim sredstvima riješiti sva sporna pitanja sa svojim komšijama.Prema njihovim ocjenama,Tramp je u maniru vještog poker igrača, globalno poznatog i uticajnog, igru otvorio najvećim ulogom – tarifama, ispipavajući puls svojih strateških protivnika, pri tom svjestan da bi u nekom otvorenom trgovinskom ratu i Amerika imala značajne gubitke.

Taj stav dijeli i istraživač za međunarodne odnose u Centru za društveno-politička istraživanja Republike Srpske Neven Đenadija, navodeći da nikako iz vida ne treba izgubiti da je predsjednikTramp prije svega biznismen, trgovac koji je na čelu najmoćnije države na svijetu.

– Shvatio je gdje je griješio tokom svog prvog mandata. Imao je vremena da se pripremi, te shvati kako funkcionišu odnosi u svijetu. Sada je zaigrao jednu poker partiju sa trgovačkim tarifama, pokušavajući odmah na prvu izblefirati svoje protivnike visokim ulogom. To  mu je, kako stvari stoje, uspjelo u slučaju Meksika, ali i Kanade – kaže Đenadija dodajući da će Kina biti daleko tvrđi orah za blefiranje.

KONTRA I REKONTRA

IKina se, naime, još jednom našla na otvorenom udaru spoljne politike Amerike, a Tramp je poručio da su i zemlje Evropske unije naredna meta. Bijela kuća uvela je tarife od 10 odsto na svu kinesku robu. Iz Pekinga su odgovorili kontramjerama, a među njima su i one koje podrazumijevaju proširenje kontrole izvoza ključnih minerala važnih u vojnoj industriji, uz poruku da je ova zemljai pored svega spremna da sva sporna pitanja riješi diplomatijom.Iz Brisela,međutim,poručuju da su spremni na svaki eventualni trgovinski rat sa Amerikom, što podrazumijeva i protivmjere koje bibile usmjerene protiv velikih tehnoloških kompanija iz Silicijumske doline. Ukoliko do ovoga dođe, ovim potezom bi Brisel prvi put iskoristio svoj “bazuka” alat.

Radi se o takozvanominstrumentu protiv prinude (ACI), koji je nazvan “bazuka” od strane nekih evropskih zvaničnika kada je stupio na snagu 2023.

On omogućava Uniji da uvede niz mjera odmazde, od ukidanja zaštite prava intelektualne svojine do blokiranja direktnih stranih investicija i ograničavanja pristupatržištu za bankarske i osiguravajuće firme.Unutar ove unije, međutim,očigledno postoji i strah, ali i spremnost da se smanji dosadašnji ogromni trgovinski deficit koji je Amerika imala sa pojedinim članicama Evropske unije, a koji je 2023. godinesumarno gledajući iznosio više od 155 milijardi dolara.

SPUŠTANjE GARDA

Prema riječima italijanskog ministra spoljnih poslova Antonija Tajanija, ako Evropa želi da izbjegne ovaj trgovinski rat, mora da kupuje više od Amerike i poveća budžete za odbranu. Da bi odobrovoljila Trampa, Evropska komisija je prije nekoliko dana predložila novu rundu sankcija protiv Rusije. Prijedlog, između ostalog, podrazumijeva i lov na rusku flotu u sjenci – mrežu tankera i brodova koje Moskva koristi da izbjegne sankcije Zapada. U tom kontekstu potrebno je posmatrati i odluku pojedinih evropskih zemalja da u potpunosti prekinu kupovinuruskog tečnog gasa.Na ovaj način Brisel očigledno želida pošalje poruku da su evropske zemlje spremneda u većim količinama kupuju američki tečni gas, koji je daleko skuplji od ruskog. Nije se stalo na tome. Sve češće se mogu čuti i poruke evropskih i briselskih zvaničnika da Evropa mora da preuzme većuodgovornost za sopstvenu odbranu.

Prema ocjenama analitičara, to je ono što Trampželida čuje. Prijetnjama trgovinskim ratom namjerava dapopravi suficit u međunarodnoj razmjeni, a prije svega energentima, te je bacio sve karte na jačanje izvoza. Prvog dana po dolasku u Bijelu kuću naredioje pokretanje licenciranja terminala za tečni prirodni gas, čime bi bio okončan moratorijum iz Bajdenove ere.

Plan je da budeudvostručen izvoz energenata, a što bi prema procjenama pojedinih ekonomista američkoj ekonomiji u narednih pet godina donijelo čak 1.300 milijardi dolara. Prema mišljenju pojedinih ekonomista, da bi odobrovoljio Trampa, Brisel bi eventualno mogao donijeti odluku da smanji i carine na uvoz američkih automobila, jer pored energetskog sektora, nova adminstracijapo svaku cijenu želida pokreneposrnulu auto-industriju u SAD, a koja je nekada bila ponos ove države.

IZ JEDNOG U  DRUGI PROBLEM

Interesantno je da se sve ovo dešava u vrijeme kada se zemlje Evropske unije muče sa novim rastom inflacije, ali i padom privrednih aktivnostizbog previsokih cijena energenata, te sve manjim brojem investicija. Cijene gasa dostigle su najviši nivo u proteklih 12 mjeseci.U teškom položajuje čitava evropska privreda, a pogotovo auto-industrija.Njemački “Folksvagen” je vjerovatno u najgorem položaju. Veliki problem predstavlja i veliki tehnološki jaz koji su Kina i SAD napravile u odnosu na Evropu.

Kada je u pitanju inflacija, ona je prema posljednjim podacima u višemjesečnomrastu u četiri najveće evropske privrede: Njemačkoj, Francuskoj, Španiji i Italiji. Ono što dodatno zabrinjava jeste saopštenje iz Evropske centralne banke (ECB) iz koje su poručili da zbog viših cijena energenata i globalnih trgovinskih tenzija vjerovatno nema smisla razmišljati o eventualnom novom smanjivanju kamatnih stopa, čije korekcije su bile planirane u martu ove godine. Takođe, u slučaju većeg trgovinskog rata između SAD i Kine, najveći kolateral tog sukoba bila bi upravo Evropa. To bi natjeralo Peking da pronađe druga tržišta i preplavi ih proizvodima koji su daleko jeftiniji.

Nikako ne treba zaboraviti pomenuti i da već nekoliko godina traje proces seljenja kapitala i proizvodnih kapaciteta iz Evrope u SAD i Aziju, a što bi neki novi trgovinski rat samo ubrzao. Koji god scenario da se desi, bilo da se uvedu tarife i krene u otvoreni trgovinski rat ili da Brisel pristane na Trampovu igru, Evropa će se suočiti sa nizom egzistencijalnih problema. Profesor Ekonomskog fakulteta iz Beograda Ljubodrag Savić smatra da je Evropa upala u ekonomsku krizu još 2009. godine od koje se još nije oporavila. Mišljenja je da je ova zajednica žrtva evropskih ambicija i pogrešne politike. Ističe da je nekadašnji odnos snaga u svijetu pogodovao Evropi, ali i da je globalizacija u međuvremenu promijenila svoje lice. Kada je u pitanju dalja sudbina Evrope, kaže da nije nimalo optimista, jer nevjeruje da ona može lako da riješi nagomilane probleme, ali da će se oni, nažalost, ponovo preliti i na većinu zemalja u regionu.

Slično mišljenje dijeli i Đenadija poručujući da će, iako po onoj narodnoj poslovici: “Ni luk jeli, a ni mirisali”, biti kolateral svih ovih globalnih previranja  koja prijete da Evropsku uniju dodatno ekonomski unazade.

Cijena ratovanja

Prema istraživanjima koja su rađena, carine na uvoz iz Kanade, Meksika, ali i Kine mogle bi smanjiti američki izvoz za čak 20 odsto ako pomenute države uzvrate kontramjerama. S druge strane, kanadski izvoz bi pao za 28, a izvoz iz Meksika za 35 odsto, dok bi Kina s padom izvoza od svega 3,8 bila najmanje pogođena zemlja među targetiranim pošto je u mogućnosti da preusmjeri svoju robu na druga tržišta.

Vojni manevri

Predsjednik SAD Donald Trampsaopštio je kakoželida povuče 20.000 američkih vojnika iz Evrope. Pozivajući se na neimenovane diplomatske izvore, agencija ANSA objavila je da Vašington želi da evropske zemlje daju finansijski doprinos za američke vojnike koji ostanu i da taj trošak više neće isključivo plaćati američki poreski obveznici. Ova priča neodoljivo podsjeća na onu iz Japana, koji je nakon prijetnji Vašingtona da će povući svoje vojnike pristao da snosi sve troškove boravka američkih vojnika u Zemlji izlazećeg sunca, a koji su na godišnjem nivou iznosili oko dvije milijarde dolara.