Poslanik SDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Saša Grbić nakon Sjednica odbora za reviziju NSRS povodom teme: “Prevencije vršnjačkog nasilja u Republici Srpskoj” , na koju su bili pozvani pripadnici iz Ministarstva unutrašnjih poslova RS , Ministarstva prosvjete i kulture i ostali, osvrnuo se  na neke nalaze koje je dala Glavna služba za reviziju u svom izvještaju, a odnose se, između ostalog na to da ne postoje konkretni strateški dokumenti u Republici Srpskoj koji se odnose na vršnjačko nasilje i njegovu prevenciju.

Grbić je istakao i svoj stav o radu škola, sto jednim djelom utiču na agresivno ponašanju djece.

-Školski programi su zastarjeli. Djeca su opterećena velikim brojem predmeta sa velikim nastavnim programima. Evo primjer, učenici osmog razreda imaju 15 predmeta i 30 časova sedmično. Radi upoređivanja, nastavnička norma je 20 časova, a za nastavnike jezika 18. Svaki predmet mora imati najmanje tri ocjene, kako onaj sa četiri časa sedmično tako i predmeti sa jednim časom sedmično – kazao je Grbić.

Prema njegovim riječima, knjige pišu univerzitetski profesori koji su toliko proširili gradivo, da na primjer djeca uče toliko detalja iz srpskog jezika, matematike da nastavnici ne mogu više od jednog časa vježbati za pismene ili kontrolne.

-Često se dešava da nastavnik ne može sve učenike ispitati usmeno, ili eventualno ih pita jednom a onda daju kratke kontrolne koji traju do 15 minuta, daju dva ili tri takva kontrolna pa srednju ocjenu iz tih kontrolnih upišu kao ocjenu iz usmenog. Problem je što se ovi kontrolni ne upisuju i ne spadaju pod ono ograničenje od najviše tri pismene provjere sedmično pa ovo opterećenje uopšte nije vidljivo. Primjer loše knjige je bila knjiga „Priroda za 5. razred“ koja se više ne koristi, ali je prije 2-3 godine bila u upotrebi gdje su djeca učila ljudske organe i u sklopu svake lekcije bolesti organa. Pa su, na primjer, bili navede bolesti srca: tahikardija, aritmija, koje nisu sporne kao bolest,i već je sporno što to uče djeca od 10 godina koji ne razumiju te bolesti niti ih mogu izgovoriti, a ne zapamtiti – kazao je Grbić.

Dodao je da knjiga jeste povučena, ali je neko u vrijeme kada je bila u upotrebi odobrio.

-Da je pročitao vjerovatno je ne bi pustio u rad sa učenicima. Tako na primjer iz srpskog jezika uče toliko detaljno da pojedini nastavnici komentarišu da imaju osjećaj da djecu spremaju da će svi studirati srpski jezik. Često se dešava da na kontrolnim i pismenim nema niti jedne petice, da nastavnici naštimaju da je broj jedinica do 40 odsto, jer toliko dozvoljava pravilnik. Nastavnici odmah daju objašnjenja da djeca neće da uče, ali sa druge strane niko ne kontroliše da su pitanja ili zadaci vježbani sa djecom, da li je obim datih zadataka adekvatan vremenu rada, da li je način rada nastavnika adekvatan kada ima veliki broj loših ocjena a nema petica ili eventualno bude jedan ili dva u razredu od 24-25 učenika. RPZ nikada nije kontrolisao način rada i ocjenjivanja učitelja, nastavnika, profesora. Primjer organizacije nastave je broj časova informatike koji naša djeca imaju jedan čas sedmično a živimo u vremenu informtičke pismenosti, digitalizacije – pojasnio je on I dodao da su učenici do prije par godina učestvovali na međunarodnom PISA testu i tada imali jako loše rezultate što je pokazao zaostalost našeg obrazovnog sistema prema svjetskom.

Kako je istakao Grbić, umjesto da se bave reformama, učenici ne učestvuju u ovom testiranju, a učestvuju djeca iz Hrvatske, Srbije koji su isto imali loše rezultate, ali na primjer prošle godine je u Srbiji bilo riječ o zadnjem testiranju i mnogo boljem rezultatu učenika u odnosu na ranija testiranja.

-Na kraju zašto sam vam ov naveo. Pa i loše organizovan školski sistem, sa velikim opterećenjem učenika, lošim ocjenama,  vodi, jednim djelom ka agresivnom ponašanju djece. Djeca su tokom cijele školske godine opterećena provjerqama znanja, nameće i se broj časova za svaki predmet, nema prostora da biraju neke predmete prema kojima imaju afinitet da imaju veći broj časova i manji stres. Ponašanje nastavnika, posebno prilikom usmenog ocjenjivanja kada postoje jasni pokazatelji da se nekoj djeci više „gleda kroz prste“ i daju im se bolje ocjene za isti ili sličan nivo znanja kod druge djece vode ke neprijateljskom ponašanju prema privilegovanoj djeci, agresiji, vrijeđanju i slično.