Na Slavišu Krunića nije pucano iz blizine, jer nisu pronađeni tragovi usta cijevi ili barutnih čestica, a nije pucano ni iz pištolja.

Navedeno je to danas u nalazu i mišljenju vještaka u banjalučkom Okružnom sudu na ponovljenom suđenju optuženima za teško ubistvo Krunića i njegovog tjelohranitelja Žarka Pavlovića.

Na suđenju optuženima Benediju Đukanoviću i Rodoljubu Gajiću svjedočio je Vladimir Živković, specijalista sudske medicine iz Beograda, koji je naveo u nalazu i mišljenju da u Krunića nije pucano iz blizine, jer nisu pronađeni tragovi usta cijevi, niti barutnih čestica.

Prema njegovim riječima, blizina je udaljenost manja od 50 centimetara kada se puca iz pištolja, te manja od 120 centimetara kada se puca iz puške.

Živković je naveo da je Krunić imao dvije teške povrede glave, te da ga je jedan hitac pogodio u desnu čeonu stranu sa velikom izlaznom ranom na lijevoj strani. Pojasnio je da je drugi hitac Kruniću ušao na lijevoj strani vrata i izašao na gornjem dijelu glave.

Odakle je ovaj hitac ispaljen, trebalo bi da objasni rekonstrukcija teškog ubistva koja je naložena.

Živković je pojasnio da su sve povrede nastale u kratkom vremenskom periodu, a prva je bila na desnoj ruci Krunića.

Naveo je da je povreda na desnoj strani čela bila ulazna, a na šta je ukazalo i zalamanje čeonih kostiju od spolja prema unutra, dok je u trenutku hica u lijevu stranu vrata Krunićeva glava bila blago nagnuta udesno.

Takođe su nalaz iznijeli Bruno Franjić i Alija Kotarević, vještaci balističari iz Centra za forenziku Federalne uprave policije u Sarajevu.

Pojasnili su da je to jedina akreditovana laboratorija u BiH.

Između ostalog su naveli da je isključena mogućnost da je Krunić pogođen hicem iz pištolja.

Kotarević je precizirao da su čahure pronađene na mjestu ubistva ispaljene iz automatskih pušaka CZ M70AB2 kalibra 7,62 milimetra, koje su pronađene nakon ubistva Krunića i Pavlovića.

Kako je napomenuo, iz jedne automatske puške ispaljeno je 20 hitaca, a iz druge 18 i to su pokazale čahure pronađene na mjestu zločina.

Oni su zajedno obrazložili nalaz i naveli da su čahure mogle odletjeti do 12 metara od mjesta sa kojeg se pucalo.

Istakli su da se ne može utvrditi iz koje je tačno puške pogođen Ilić.

Na pitanje advokata Tatjane Vasić, u koljenu vozača tojote Gorana Ilića bilo je gotovo očuvano zrno, iako nije rikošetirano, da li postoji mogućnost da je ispaljeno kroz neku podlogu, poput pamuka ili knjige, što su oni negirali.

Dalibor Nedić, vještak medicinske struke, po naredbi suda objašnjavao je položaj tijela, krvarenje i rane na tijelu ubijenog Željka Kovačevića.

Kako je naveo, radi se o prostrelnoj rani u lijevoj karličnoj kosti i izlaznoj rani u predjelu stidne kosti.

Prema njegovim riječima, u ovom slučaju “nema ništa neobično” i preminuo usljed iskrvarenja. Naveo je da se najvjerovatnije tokom ranjavanja kretao i pogođen je kada je lijevom nogom bio oslonjen na podlogu, pa je pao, a do iskrvarenja je došlo na poziciji gdje je pronađen. Krv se slijevala niz donji dio tijela i natapala odjeću u nivou rane ili ispod.

Na tlu i na tijelu ima krvi, a uzrok smrti je iskrvarenje iz jedne rane, te nema drugih povreda. Budući da je pogođen u butnu arteriju i prateću venu, pokidana su dva magistralna krvna suda i gubio je više krvi, minimalno litar. Odjeća mu je bila natopljena krvlju, a tragova je bilo i na zemlji.

Vještak nije našao sumnju da nije iskrvario na tom mjestu. Kako je dodao, iako položaj tijela laički djeluje nelogično, radi se o kanalu i jedna noga mu je bila pod tijelom, a desna strana je naslonjena na kosinu, kao da je bio “uglavljen”.

“Najvjerovatnije je trpio jake bolove i pokušao da ustane, te ostao u tom položaju”, rekao je vještak. Lijeva ruka je bila zabačena nazad i šaka naslonjena na đon, a gumirana rukavica vjerovatno pomogla da “zapne” na neravnom đonu. Od momenta ranjavanja do smrti moglo je proći do petnaestak minuta.

“Pokušavao je da se pridigne, ali je gubio snagu, posustajao i ruka je ostala u tom položaju”, pojasnio je Nedić i dodao da nije mogao da trči ili da se normalno kreće.

“Mogao je na jednoj nozi da se kreće, skakuće, ali ne i da se osloni na tu drugu nogu”, pojasnio je vještak. Komentarišući da li je tijelo moglo biti doneseno, Nedić je rekao da je to ” niskobudžetni film”.

“Mnogo je vjerovatnije da ovako umre, nego da neko donese mlitavo tijelo i ovako ga postavi”, rekao je Nedić.

Kako je naveo, nevjerovatno je da ga neko tako postavi u toj fazi.

“Neka fantastična mogućnost je da je tijelo doneseno. Nerealno je da je leš donesen i ovako namješten kako je pronađen”, kazao je Nedić.

U sudnici su pokazane i Kovačevićeva trenerka natopljena krvlju, koja je skorena, te jakna, donji veš, rukavice, majica, čarape i patike.

Biolog Vladana Perendija vještačila je, prema naredbi suda, tragove izuzete iz vozila u kojem su bili oštećeni. Kako je navela, izuzeto je osam tragova, od kojih šest briseva, te patosnice i strop automobila. Na svim brisevima, osim na stropu, ima krvi i smatra da je ona ljudska. Na patosnici su uočena dva traga i dokazano je prisustvo ljudske krvi. Kada je u pitanju strop, nije se precizno mogla izjasniti jer je u pitanju tvrdo tkivo ljudskog porijekla, odnosno sivo-bijela organska masa. Kako je navela, dio traga se uvijek tokom analize ostavi za neku drugu dalju analizu.

Inače, u ovom predmetu prvostepenom presudom na 60 godina zatvora osuđeni su Benedi Đukanović i Rodoljub Gajić, dok je Emilio Baldo oslobođen optužbi. Đukanović je dobio 40, a Gajić, koji je bio radnik Krunićeve agencije “Sektor Sekjuriti” i čuvao mu suprugu i djecu, osuđen je na 20 godina za pomaganje.

Međutim, tu presudu ukinuo je Vrhovni sud Republike Srpske i slučaj vratio na novo suđenje, te je određeno da se treba uraditi i 3D rekonstrukcija događaja.