Dobro je poznato da je zbog viševjekovne vladavine Turaka na ovim prostorima, srpski jezik prepun turcizama. To su riječi preuzete iz turskog jezika i posebno su karakteristične za jezike naroda koji su bili pod vlašću Osmanskog carstva – grčki, bugarski, makedonski, jermenski, naravno, srpski.

Ipak, postoji i jedna jedina srpska riječ koja je ostala u turskom jeziku.

Smatra se da su nam turski osvajači “u amanet“ ostavili preko šest hiljada svojih riječi. Neke od njih zastarjele su, pa i potpuno nestale iz upotrebe, ali i dalje svakodnevno koristimo barem tri hiljade riječi koje su nam stigle iz turskog.

Burek, budala, bašta, ćup, džep, džem, džin, majmun, pamuk, papuče, pare, pita, rakija, sanduk, torba, top, zanat… samo su neke od njih. Međutim, nisu samo Srbi “pozajmljivali“ riječi.

Viševjekovno miješanje naroda dovelo je do toga da i Turci usvoje i počnu da koriste neke slovenske riječi. Neki domaći stručnjaci smatraju da je takvih riječi u turskom čak 1.000, ali u stvarnosti se većina njih više ne koristi ili se koristi rijetko.

Interesantno je da je najviše ostalo izraza koji se odnose na administrativne nazive, zakonske norme, kao i rudarstvo. U svakodnevnom govoru Turaka može se pronaći tek nekoliko riječi slovenskog porijekla – kralj/kraljica, četa, višnja, kosa (alatka)…

Međutim, samo za jednu riječ se sa sigurnošću može reći da je srpska – Božić.

Turci ovaj srbizam izgovaraju kao “Bodžuk“, a koriste i riječ Noel, ali se tada misli na Božić 25. decembra. Kada kažu “Bodžuk“ misle na praznik rođenja Hrista 7. januara, prenosi B92.