Bračni par Zoran i Danijela Petoš iz Prijedora svaki slobodan vikend koriste da negdje otputuju, ali ne na komercijalne turističke destinacije, nego one neobične, manje poznate i neistražene, za koje je potrebna samo jaka volja, ruksak sa hranom i vodom i ljubav prema prirodi i istorijskim znamenitostima.

“Putujemo baš često, praktično svakog vikenda smo na nekoj drugoj destinaciji, a postoji toliko toga kod nas što vrijedi posjetiti. Ne idemo nikad na putovanje, a da nismo pripremljeni šta bi sve u toj regiji vrijedilo obići. Za istraživanje i pronalaženje skrivenih mjesta i prirodnih ljepota najzaslužnija je moja supruga Danijela, koja uvijek detaljno istraži i pripremi svako naše putovanje”, rekao je Zoran za Srnu.

O regiji u koju putuju, Danijela, koja je ljekar u prijedorskom Domu zdravlja, prvo sve istraži na internetu kako bi saznala sve što je zanimljivo u tom okruženju – da li je to neka planina, stara tvrđava, vodenica, vodopad, izvor neke rijeke ili bilo šta drugo vrijedno obilaska.

“Bili smo na stotine mjesta, a još smatramo da smo malo toga vidjeli. Nekad smo u fazi da pronalazimo stare vodenice i mlinove. Često nađemo samo dio porušene stare vodenice koja svjedoči o nekom davnom vremenu, ali isto tako u nekim selima pronađemo stari mlin – vodenicu koja je očuvana kao prije 150 godina kada je napravljena, gdje mještani vode računa o njoj, pa se tu i dalje melje žito i služi kao atrakcija u selu. To su neke od stvari koje nas posebno fasciniraju kada pronađemo ljude koji sa ponosom održavaju i pokazuju sačuvane vrijednosti svoga kraja”, rekao je Petoš.

Među njihove prioritete za obilaske spadaju i stari gradovi i tvrđave.

“Znali smo u dva dana otići na tvrđavu u Doboju, pa u Tešnju, zatim kulu u Gradačcu i na kraju obići fascinantnu tvrđavu Srebrenik i nestvarno je da tako nešto postoji u BiH. Najviše nas oduševljava kada pronađemo ostatke starih tvrđava i gradova, poznatih često samo lokalnom stanovništvu, skrivenih na vrh brda ili negdje u šumi. Teško ih je pronaći, ali kada ih ugledate kako stoje tu i svjedoče proteklom vremenu stotinama godina unazad, sav se trud isplati”, rekao je Petoš.

“Kada si u prirodi, daleko od putne komunikacije, navigacija ti ne može puno pomoći. Naša najefikasnija metoda za pronalaženje željene destinacije je `pitaj čovjeka`. Oduševljava nas koliko su ljudi susretljivi i sa ponosom objašnjavaju kako da dođete do prirodnih ljepota koje se nalaze u njihovom kraju, nerijetko se čudeći kako smo uopšte saznali za te lokacije”, ističe Petoš.

On kaže da i nakon brojnih putovanja po Evropi i regionu, najviše uživaju istražujući domaće destinacije, zemlju u kojoj je toliko ljepota, neistraženih lokacija, istorijskih znamenitosti i neiskorištenih turističkih potencijala.

S obzirom na to da žive u Prijedoru, često su na planini Kozari, koju sa ponosom promovišu kao veliko prirodno i istorijsko bogatstvo ovog kraja. Ponosni su na spomenik i čuvenu narodnooslobodilačku borbu stanovnika ovog kraja, koju prezentuju prijateljima kada ih posjete, ali njihove omiljene destinacije su planinarske staze na Kozari, prelijepi planinski potoci, mini-vodopadi, i slično. Kroz Prijedor protiče i njihova druga velika ljubav – rijeka Sana, koju su obišli od izvora do ušća i na kojoj provode sva četiri godišnja doba.

“Obilazimo i mjesta sa nekim neobičnim pojavama, kao što su kugle u Zavidovićima i Slatini, piramide u Visokom i slično. Posjećujemo mi i gradove po BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, bili smo i na poznatim turističkim destinacijama širom Evrope, ali ono što nas najviše ispunjava jeste istraživanje skrivenih mjesta kod nas”, rekao je Petoš.

Veliku pažnju posvjećuju obilasku spomenika iz perioda NOB-a, kojih ima puno, pogotovo u potkozarskom kraju. Dosta ih se održava, ali postoje i oni zapušteni i zaboravljeni od svih. Objavljujući njihove fotografije oni ih pokušavaju sačuvati od zaborava.

BiH ima više vodopada nego Iitalija, Njemačka i Francuska zajedno

“Često idemo na izvore rijeka kao što je Ribnik, na koju dolaze ribolovci iz cijelog svijeta, već pomenuta Sana, zatim Una. Sve su to fantastične, prelijepe rijeke, a tu su i male pritoke Krušnica, Kozica, Sanica, Bastašica, Banjica, Japra, Vojskova i druge koje imaju nevjerovatnu bistrinu, bogate su ribom i prelijepim mini-slapovima. Taj šum vode i zelenilo rijeka posebno nas opušta”, rekao je Petoš.

On je istakao da BiH ima više vodopada nego Italija, Njemačka i Francuska zajedno, što je malo poznato i rijetkost je da ih ima toliko na tako malom prostoru.

“Obišli smo dosta vodopada. U blizini Prijedora je vodopad Blihe, koji je fascinantan. Kada smo ga prvi put posjetili prije dvadesetak godina, bio je dosta neuređen što se, srećom, posljednjih godina promijenilo i sada predstavlja turistički proizvod tog kraja”, rekao je Petoš.

Tu su, pored onih poznatih u Martin Brodu, Štrbačkom buku i Jajcu i manje eksponirani ili teže dostupni kao što su Jasica u Kamengradu, Skakavac u Bosanskom Petrovcu, Grabovnica u blizini Ključa.

“Obišli smo i mnoge pećine, kao što su Djevojačka pećina kod Doboja, Bijambarske pećine kod Ilijaša, Hrustovačka i Dabarska pećina kod Sanskog Mosta, Titova pećina kod Drvara i mnoge druge”, rekao je Zoran.

Ono na šta je posebno ponosan jeste to što im se na njihovim putovanjima od malih nogu pridružuje i njihov sin Andrija i smatra da je bijeg u prirodu odličan recept za psihofizičko zdravlje djece.

Ovaj bračni par, koji je gotovo svaki vikend na nekoj novoj lokaciji, smatra da bi, ako bi neko objavio publikaciju sa svim tim fotografijama, to bila dobra preporuka drugima da lakše pronađu ovakve destinacije.

Na putovanjima sreću turiste iz cijelog svijeta

Petoš smatra da je potrebno mnogo više raditi na promociji prirodnih ljepota, istorijskih vrijednosti i jačanju turizma u malim sredinama.

“Pronalazimo strane turiste u nekom zabačenom jezeru na planini kako kampuju, gdje je infrastruktura nula. Oni su to uspjeli pronaći i doći iz udaljenih dijelova svijeta jer vole netaknutu prirodu, ali im mi moramo obezbijediti siguran prilaz tim lokacijama. Neko dođe iz Francuske u BiH na neko jezero na planini i tu kampuje, a naši ljudi ne obilaze te predivne destinacije. Moramo više cijeniti i promovisati to što imamo, obezbijediti osnovnu infrastrukturu, obilježiti lokacije, ali voditi računa da ne narušavamo prirodne ljepote”, rekao je Petoš.

Turistički proizvod se mora stvoriti

On je istakao da postoje planinarska društva i druge ekološke organizacije koje uređuju i održavaju prirodne ljepote iz čiste ljubavi, blogeri i jutjuberi koji ih promovišu, međutim, turističke organizacije svakog mjesta moraju raditi više na promociji jer turistički proizvod se mora stvoriti, kao što je grad Tuzla napravio slano jezero u centru grada, od kojeg ima ogromne prihode.

Petoš, koji je nedavno bio u Stocu na staroj tvrđavi, kaže da ova građevina jednostavno oduzima dah, ali tu nema nikoga da naplaćuje ulaz, prodaje suvenire ili ispriča o bogatoj istoriji.

“Potrebno je odrediti makar i malu cijenu ulaza od dvije marke da neko od tih sredstava održava ovakve lokacije. U sličnim mjestima koja smo posjetili, a koja naplaćuju ulaz kao što su tvrđave u Jajcu, Tešnju, Srebreniku, Ostrožcu i drugim vidi se da neko o njima vodi računa. Sad je tvrđava Kastel u Banjaluci osvijetljena i uz osvijetljene dajak čamce na Vrbasu noću ovo predstavlja pravu atrakciju”, rekao je Petoš.

On je istakao da je rafting, kao relativno nov turistički proizvod, jedna od jako dobrih ideja kako može da se razvija turizam i nešto od čega sada imaju koristi svi oni koji su uz Taru u Foči, Vrbas u Banjaluci ili Unu u Bihaću.

“Već 17 godina organizujem rafting na Vrbasu u Banjaluci sa prijateljima iz Škole rezervnih oficira i vidimo svake godine koliko se Vrbas razvio turistički kroz rafting. Srećemo ljude iz Češke, iz Slovačke, Njemačke koji dolaze na ovu rijeku. Tara je napravila posebnu priču sa raftingom, sa Nacionalnom parkom `Sutjeska`”, rekao je Petoš.

Zoran je i trkač amater koji je do sada istrčao 22 polumaratona, gdje je upoznao mnoge ljude sebi slične – ljude posebnog raspoloženja, uvijek pozitivne i spremne da bodre jedni druge.

Zaposlen je u Udruženju građana “DON” u Prijedoru, koje je prepoznatljivo po brizi za prava potrošača, a kojima se godišnje za pomoć obrati oko 2.500 ljudi, dio je i Koalicije “Pod lupom” kao projektni koordinator za monitoring izbornog procesa.