“Ja pucam lijevom rukom. Jednom rukom sam držao pištolj. Nisam imao namjeru da ubijem sve učenike koji su toga jutra bili na času istorije, ali jesam planirao da započnem u razredu u koji idem. Cilj su mi bili učenici sedmog razreda generalno. Ponio sam 92 metka, imao sam želju da iskoristim svu municiju. Planirao sam sve dvije ili tri nedjelje, ali sam konačnu odluku donio tog jutra. Želio sam da izvršim ovaj čin. Pucao sam na učenike.”

Ovim riječima je, kako Kurir ekskluzivno saznaje, dječak-ubica, koji je 3. maja prošle godine u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar na Vračaru u Beogradu ubio devetoro učenika i radnika obezbjeđenja, priznao i do detalja opisao kako je isplanirao i počinio masakr. On je, svjedočeći putem video-linka sredinom jula prošle godine, u istrazi koja je u to vrijeme vođenja pred Višim javnim tužilaštvom u Beogradu protiv njegovog oca, pristao da odgovori na sva pitanja, iako je upozoren da kao najbliži srodnik po zakonu može da ne svjedoči.

Ideja sa Jutjuba

Trinaestogodišnjak je tada priznao i da je masakr počinio iz dva očeva pištolja, koja je, kako je rekao, lako našao u plakaru u stanu i u svoju sobu ih prebacio dva dana prije zločina. Potvrdio je i da ga je otac vodio u streljanu i bio “ponosan na njega kako puca, na njegovu tehniku i preciznost”.

Ideju da počini masakr, kako je rekao, dobio je dok je gledao na Jutjubu dokumentarac na istu temu.

– Ako se dobro sjećam, u 8.02 sam fotografisao oružje u dnevnoj sobi, uzeo sam ranac, ubacio oružje u njega i krenuo u školu. Planirao sam da zakasnim taj dan na prvi čas da bi djeca bila u učionici. Nisam baš zacrtao, ali sam planirao da dođem baš pred kraj – izjavio je dječak-ubica u iskazu u koji je Kurir ekskluzivno imao uvid.

Dječakov otac Vladimir Kecmanović, podsjetimo, optužen je za teško djelo protiv opšte sigurnosti jer je u periodu od godinu dana prije masakra u školi obučavao sina da puca i omogućio mu da gađa mete u obliku koncentričnih krugova i silueta ljudi, da puni okvir pištolja i učio ga kako da stoji i diše dok puca. Optužnica je podignuta i protiv dječakove majke Miljane Kecmanović za neovlašćeno držanje municije, pošto je njen DNK nađen na čauri koja je zatečena kod vrata kabineta istorije.

Na pitanje da li je tačno da je prije zločina napravio spisak na kom je pisalo na engleskom “primarne mete”, sa imenima djece, dječak ubica je potvrdio da jeste i da je odlučio da ubije vršnjake jer se osjećao “necijenjeno i odbačeno”.

– Da, jesam. Ja sam želio da nastavim sa tim svojim činom, tako da sam odlučio da za tu prvu učionicu u koju bih ušao, da eventualno napišem imena, na primjer djece za koju bi mi bilo, tačnije učenika, za koje bi mi bilo da kažem okej da ih pogodim, ali taj spisak se produžio na možda 22 ili 23 imena, tako da sam taj spisak odbacio i nisam želio da se vodim po spisku, odnosno da imam neke individualce. Ne znam tačno o čemu sam razmišljao tada, ali volio sam da izbjegnem da pucam u neka lica sa kojima sam u dobrim odnosima – izjavio je.

Rekao je i da mu nije bilo bitno da li puca u dječake ili djevojčice, ali je priznao i da je, kada je došao u školu, razmišljao na trenutak. Međutim, tada je pucao u čuvara Dragana Vlaovića.

– Prije nego što sam počeo sa svojim činom oklijevao sam, imao sam želju da se ipak obratim majci, da se vratim kući, ali u tom trenutku mi prilazi čuvar i pita me hoću li ući u učionicu, bilo je dva minuta do zvona. Ja sam rekao da ću sačekati, a onda sam već bio pod stresom, uspaničio sam se i vidio sam ga kao neku prijetnju. Možda u smislu da bi mogao da me spriječi da se vratim kući – rekao je maloljetni ubica.

Pucao nasumično

Kako je rekao, svjestan je da je pucao u Dragana i da je on pao mrtav, ali nije vidio krv. Hice je potom ispalio u dvije dežurne djevojčice, potom u djevojčicu koja je stajala na hodniku, a da je potom nastavio prema učionici.

– Ne znam zašto sam pucao u tu djecu, nisam ih poznavao. Pucao sam nasumično, nisam se obazirao na koga pucam. Sjećam se da sam ispalio metak u pravcu djevojčice koja je samo stajala, a koju ne poznajem. Kada sam ušao u učionicu, nisam nikoga prepoznavao. Znam da je profesorka bila unutra, rečeno mi je da je ranjena. Imao sam još metaka, ne znam zašto sam prestao da pucam. Iskočio sam kroz prozor i pozvao policiju. Mislio sam da je to ispravno, da se predam. Plašio sam se i da neko može da me povrijedi ili ubije – naveo je dječak ubica.

U iskazu u koji je Kurir ekskluzivno imao uvid, dječaku ubici je postavljeno pitanje i kako se sada iskreno osjeća povodom zločina koji je počinio.

– Pa, krivo mi je, to je bio pogrešan potez – odgovorio je bez mnogo emocija, a na pitanje kako sada vidi svoju budućnost odgovorio je “nekako drugačije nego normalno, nisam razmišljao”.

Dokumentarac: Poistovjetio se sa ubicama iz “Kolumbije”

Dječak-ubica je na saslušanju rekao i da je jeziv masakr počeo da planira pošto je odgledao dokumentarni film o sličnom zločinu u srednjoj školi koja se zove “Kolumbija” u Americi, a koji je gledao na Jutjubu.

– Pronašao sam ga u pretraživanju, zanimalo me šta se dogodilo. Poslije toga sam počeo da planiram – objasnio je.

Priznao je i da je razmišljao da li ima neki psihički problem, ali je uprkos tome što je odgovarajući na pitanja rekao da su mu drugari dolazili kući i navodima roditelja ubijene djece koja su sjedila u sudnici u kojoj je uspostavljen link sa klinikom, da su ga voljela, rekao da se “osjećao odbačenim od učenika generalno i da nije mogao da se uklopi u društvo”.

Suđenje: U utorak prvi put izlazi sa klinike

Dječak ubica bi u utorak 8. oktobra bi trebalo da bude doveden u zgradu Specijalnog suda u Beogradu u kojoj će se održati suđenje njegovim roditeljima Vladimiru i Miljani Kecmanović, saznaje Kurir. Trinaestogodišnjak bi prvi put trebalo da se nađe u istoj prostoriji s ocem, ali i roditeljima ubijene djece koji prisustvuju svakom suđenju. Podsjetimo, tokom njegovog ispitivanja u istrazi, pored njega je u klinici sa kojom je uspostavljen video-link sjedila majka koja u to vrijeme nije bila obuhvaćena istragom.

U svom iskazu dječak je tada rekao da nije znao kakva ga kazna čeka i da je prije zločina na Guglu pretraživao zakon i pokušavao tako da sazna da li u našoj državi postoji doživotna kazna zatvora. Na pitanje zbog čega je to uradio, odgovorio je: “Čisto da bih znao, zbog sebe”. Na dodatna pitanja da li je onda u to vrijeme kada je pokušavao da nađe na internetu već znao šta će uraditi, kratko je rekao: “Pa, imao sam tu ideju”.

– Očekivao sam da ću biti kažnjen i da ću dobiti zatvorsku kaznu.