Ne prestaju reakcije na vijesti o presudi bh. glumcu Moameru Kasumoviću.

Javnost šokirana da je osuđujuću presudu za bludne radnje nad maloljetnikom od godinu zatvora otkupio za 36 i po hiljada KM. Žrtvama su poslate poruke podrške, ohrabrenja i drugima da progovore, a pružena prilika i vlastima da hitno mijenjaju krivični zakon i pooštre kazne. Zašto javnost tek sada sada saznaje za ovaj slučaj? Je li moguće da niko od kolega nije znao i bio spreman ukazati na ove postupke i sklonosti Kasumovića? Na ovu temu za N1 su govorili producentkinja Amra Bakšić Čamo, scenarista Feđa Isović i scenaristica Elma Tataragić.

Bakšić Čamo, nazvala je “poraznim” osjećaj nakon saznanja da je Kasumović presuđen za bludničenje nad maloljetnikom i da je tu kaznu otkupio.

“Kad se bavite ovim poslom duboko vjerujete da imate dobru intuiciju i da su ljudi kojima se okružujete drugačiji. Ovo je za sviju nas otrežnjenje, potrebno je nekako da djelujemo da se ne dešava više. Postoji odgovornost prema nama samima i prema žrtvama i odgovornost prema javnosti i mislim da će nas, nažalost, ovaj slučaj na neki način naučiti neke stvari”, poručila je ona.

Na konstataciju da ovo nije prvi slučaj koji potresa glumačku branšu kako u regiji tako u BiH te pitanje da li postoji neki “zavjet ćutanja” vezano za optužbe studenata o zlostavljanjima tokom studija na Akademiji scenskih umjetnosti, odgovara kako ne postoji zavjet ćutanja, već da postoji činjenica da stvari funkcionišu na takav način “i dok se nešto ne kaže to ne možete znati”.

“Postoji teza da na Akademiji scenskih umjetnosti i u filmskoj branši, na setovima postoji neki prešutni kodeks o kojem ne govorimo. Mi smo svi roditelji, sestre, tetke, očevi… Mi smo ljudi i to je prva i osnovna stvar koja treba da dolazi prije svega. Mogu govoriti u svoje ime i ime firme za koju radim i kao profesorica Akademije scenskih umjetnosti. Moramo napraviti sistem u kojem će žrtve biti zaštićene i osjećati se sigurno, i reagovati kada se nešto takvo desi, i reći šta im se desilo, jer imaćemo situaciju da čitamo skandale u novinama koji nisu potvrđeni ili su suđeni, a nismo znali za njih”, ističe Bakšić Čamo.

“Teško je to reći, značilo bi da nekog optužujem. Ja nisam znala, ne bih se dovela u situaciju da radim seriju s glumcem koji je pedofil, to je osnovno moralno pitanje i nema veze sa javnosti, to je ono kad pogledate sebe u ogledalo ujutro. Ono za čim javnost ide su tračevi, ja nisam čula ni trač, a da li je neko čuo to ne mogu tvrditi. Ono što je strašno je da postoje dvije žrtve i svi ćemo početi razmišljati jesmo li mogli učiniti nešto da takvo nešto spriječimo”, odgovara ona.

“Ti si novinar, da li si znao? Kako ćemo mi znati? Saznajemo o zatvorenom sudskom procesu. Za Emira Hadžihafizbegovića bih dao ruku u vatru da ne može počiniti djelo koje će nas dovesti u ovakvu situaciju, prije deset dana to bih isto rekao za Moamera. Ne vidim način da to možemo znati, a koliko znam više godina SDP gura zakon o registru pedofila i taj zakon godinama stoji u ladici – zašto? Kad bismo imali takav zakon o registru, mi koji se bavimo ovim poslom mogli bi znati koga smijemo praviti idolom djeci i omladini, jer to je opasan posao – praviti idole. Normalno da nismo znali za ovaj slučaj. Ja sam roditelj muškog i ženskog djeteta i s te pozicije samo mogu pojmiti, ili bolje rečeno, ne mogu pojmiti ovaj događaj, i kao roditelj pokušavam procesuirati kako je roditeljima žrtve u ovakvim i sličnim situacijama”, kaže scenarista Feđa Isović za N1.

Bakšić Čamo postavlja pitanje koliko smo sposobni da zaštitimo anonimnost žrtve u medijskom prostoru. S druge strane, Kasumović nije imao mjere zabrane i mogao se nastaviti baviti svojim poslom.

“A znamo i da samo izlaganje samoj činjenici da vidite svog zlostavljača propelira dalje traumu. I bez stvaranja sigurnog prostora, gdje žrtve osjete da su sigurne i da oni koji su činili ta zlodjela neće biti nagrađeni, tek onda možemo očekivati da će ljudi, djeca izlaziti s onim šta im se dešava. Sigurno strašna trauma za dijete, a izreći tu traumu je dobro, ali u tom trenutku je izuzetno teško”, naglašava ona.

Moamer Kasumović, koji je utjelovio lik Damira Fazlinovića u seriji ‘Lud, zbunjen, normalan’, na tom projektu je sarađivao sa 250 kolega iz branše. O svojoj saradnji s glumcem Bakšić Čamo je kazala:

“Radila sam s njim u seriji ‘Princi iz Eleja’, tada je već bio osuđeni seksualni prijestupnik, a ja to nisam znala. Da sam to vidjela na njemu ne bih radila s njim. Govorimo o nečemu što je gnusno, bludna radnja nad djetetom. Kažu da se i u zatvoru kriminalci prema tome odnose kao prema posebno negativnom djelu”, navodi ona.

O mogućnosti pravnog postupka i dalje saradnje, ističe da je na producentskoj kući da o tome odluči.

“‘Princ iz Eleja’ se ne prikazuje trenutno, druga sezona koja je snimljena, radimo na tome na koji način riješiti problem, ali u ulozi u kojoj je snimljen Moamera nećete više gledati. To ima i ekonomske posljedice, kolike će biti to tek možemo reći, postoje i serije od prije 15 i 20 godina. Primjer je serija ‘Lud, zbunjen, normalan’, ta serija je skinuta sa svih kanala, a bila je najgledanija u regiji ikad. Mogli su i dalje svi da lijepo zarađuju od nje, a sada više ne mogu”, zaključuje producentica.

Feđa Isović o emitovanju serije ‘Lud, zbunjen, normalan’ i drugim projektima u koje je uključen Kasumović: “Što se tiče naše produkcije, mi smo u jednoj situaciji gdje je obustavljeno emitovanje serije koja se i dalje vrtila po kanalima, i radili smo dosta toga u međuvremenu, pilot epizodu koja se zove ‘Taxi’. Uložili smo vlastita sredstva. Namjeravali smo je prodati, ali obustavili smo odmah montažu te serije, pa ćemo vidjeti šta dalje. Ne zavidim kolegama koji su radili i čitave sezone serija gdje (Kasumović) igra značajnu ulogu. Ne zavidim im, jer veliki je trud iza toga i ne znam kako neko može misliti da su kolege mogle išta znati. Zar mislite da bi doveli u pitanje tako velike projekte?”

Odgovarajući na primjedbu da su rijetki oni iz filmske industrije koji su govorili o ovom i nekim prijašnjim slučajevima te na to da li je opravdano nezadovoljstvo javnosti, Bakšić Čamo ističe da su svi oni koji su glasni, pa i na socijalnim mrežama, odreagovali na ‘slučaj Kasumović’. Kao primjer navodi kolegu Adnana Lugonića, koji se oglasio na Facebooku, odmah nakon što je vijest o presudi dospjela u javnost.

Osvrnula se na činjenicu da je žrtva progovorila upravo na mjestu gdje se kreira umjetnost: “To se desilo u pozorištu, prostor slobode se desio u pozorištu, dečko je ustao i rekao (šta se desilo), umjetnost je jako puno tu uradila, stvorila siguran prostor u kojem se neko mogao sigurno osjećati i reći šta se desilo”.

A o reakciji industrije dodaje:

“Ko je trebao reagovati? Ne postoji krovno udruženje, mi nismo politička partija, djelujemo samostalno, imamo različite projekte. Možemo govoriti ispred sebe, svojih produkcijskih kuća. Mislim da to očekivanje od kolega… ne mislim da se nije desila reakcija. Koja se vrsta reakcije traži, neko ime i prezime, neko ko inače govori pa ne govori, ali ne znam na koji način i šta je to što se očekivalo od branše? Vi ste prvi medij koji je mene nazvao”.

Elma Tataragić, scenaristica je dodao: “Na drugi način ćemo posmatrati materijal od prije deset i petnaest godina, u kojem je igrao, u budućnosti ovim činom Muamer Kasumović je završio svoju karijeru, svoju suradnju sa mnom sigurno. U šoku sam, kao i kolege, i razočarana sam u sistem u kojem se može nešto tako desiti, kazna se otplatiti bez dodatnih mjera, u situaciji u kojoj su ugrožena maloljetna lica, i strah me kao majku za vlastito dijete da živimo u društvu gdje su djeca nezaštićna”.