Požar u skladištu punom ulja i drugih zapaljivih materija pripadnici Vatrogasno-spasilačke brigade Banjaluka stavili su pod kontrolu za samo dvadesetak minuta, a lokalizovali ga za i ugasili za nekoliko sati.

Banjalučki vatrogasci ne misle da je to bog zna kakav podvig, ali priznaju da se još bore sa posljedicama požara u Dervišima.

-Sve je masno: i naše uniforme, i oprema, i vozila. Masnoća nam se pod kožu uvukla. Dva dana se peremo, nikako da se toga riješimo. Još u nosu osjećam miris pregorjelog ulja. Neću jesti uštipke više nikad, dok sam živ – kaže Miroslav Malinić, komandant Vatrogasno-spasilačke brigade Banjaluka.

Nakon gašenja velikog požara, koji je u srijedu naveče izbio u skladištu trgovačkog lanca “Tropik” u banjalučkom naselju Derviši, vatrogasci nisu imali vremena za odmor.

Prionuli su na veliko spremanje, a najveći izazov je oprati specijalne kamione, koji su bili na prvoj liniji borbe sa vatrom.

-U gašenju su učestvovala 22 vatrogasca sa devet vozila. Za 20 minuta su vatru stavili pod kontrolu, ali nije bilo lako lokalizovati požar, jer je gorjela ogromna količina ulja i drugih lako zapaljivih proizvoda – kaže Malinić.

Prema nekim izvorima, u skladištu je, u trenutku kad se zapalilo, bilo skoro 10 tona ulja.

Iako su mnogi komentarisali da “takav požar u Banjaluci nije viđen godinama”, vatrogasci kažu da nije baš tako. Svakih nekoliko mjeseci izbije veći požar, u nekom skladištu ili fabrici. I tako je, kažu, već godinama.

-Ovaj je požar, da tako kažemo, bio jako vidljiv: desio se uveče, kad se vatra vidi na daleko, a i na medijima i društvenim mrežama se brzo proširila vijest da gori skladište usred naselja – priča Malinić, prenosi Srpskainfo.

I za njegovog kolegu, iskusnog vatrogasca Dejana Trivića, požar u Dervišima je bio “posao kao i svaki drugi”.

Bio je, kaže, u večernjoj šetnji, kad mu je zazvonio mobilni telefon i kad mu je rečeno da se odmah javi na dužnost.

-Za 15 minuta sam bio u uniformi i stavio sam se komandiru na raspolaganje – kaže Dejan.

Budući da je vatrogasac već 20 godina, za njega, kaže, u Dervišima nije bilo iznenađenja. Požar k’o požar.

-Gasili smo u ‘Incelu’ nekoliko puta: te piralen, te bicikle, te fabrike papira i iverice. Možete zamisliti kako to gori! Spašavali smo i drvnu industriju ‘Vrbas’ , pa preduzeće za proizvodnju stolarije… Nekoliko puta godišnje se dese takvi, veći požari, koji su zahtjevni za gašenje – kaže Dejan.

Dodaje da u životu vatrogasca požar nije najveća drama.

-Najteže je kad idemo na tehničke intervencije nakon saobraćajnih nesreća, kada ljude izvlačimo iz smrskanih automobila. Pogotovo kada u autu ima djece, nije to lako gledati, a zadržati prisebnost, koja je za spasioce ključna – priznaje Dejan Trivić.