Počinje akademska godina i muka za studente i roditelje.

U Banjaluci je danas skoro nemoguće naći stančić da košta manje od 400 maraka. Bez plaćenih režija, naravno.

Pitanje je koliko roditelja će moći da podnese teret života studenta u gradu u kojem je toliko toga skupo kao u nekim evropskim mjestima. I zašto neki stanodavci traže previše novca za skoro pa nesulovne prostore?

Septembar je mjesec kada je najveća potražnja za stanovima. Počinje akademska godina, studenti uzimaju stanove, a stanodavci to vrlo koriste. Obzirom da je u ponudi manje stanova nego što je potreba za istim, oni koji ih iznajmljuju „koriste situaciju“, pa cijene podižu. Naravno, mnogi uz opravdanje kako je skuplja i voda i struja i internet… A ono što neki nude u najam, teško se može nazvati ugodnim mjestom za život.

Snježana R,  čija kćerka je upisala Filološki fakultet u Banjaluci, priča kako su htjeli da joj život u novoj sredini prođe što lakše, pa su željeli da joj omoguće fin prostor za početak novog poglavlja. Od ljetos traže manji stan u Banjaluci. Oni oko Kampusa, koji su bili namijenjeni za studente su ili izdati ili se za njih traži i do 600 maraka.

-Nije nam bila namjera da živi daleko od fakulteta, jer to bi značilo i plaćanje autobuske karte. Željeli smo nešto oko Kampusa, u naselju Borik ili Ada. Iskreno, šokirali smo se cijenama. Stanovi koje smo pogledali bili su mali, mizerno opremljeni, sa starim namještajem. Ljudi su za to tražili 400, 450 KM, bez plaćenih režija. Žena je za sobu u stanu u naselju Starčevica tražila 200 maraka uz opasku da će dijete da ima struju i vodu – priča ona za Srpskainfo. Traganje za stanom trajalo je dobar dio ljeta. Svašta su vidjeli i čuli.

–Stariji par je tražio 350 KM, u šta su uključene režije, za stančić u Obilićevu. Kada smo pitali gdje će da pere odjeću, jer nije bilo veš mašine, rekli su kod njih u drugom stanu, ali samo 2 dana u sedmici – priča ona svoje iskustvo potrage za stanom za kćerku studenta.

Nekako su uspjeli da pronađu stančić. Doduše, njihov brucoš će morati da koristi autobuse, ali to je bilo najprofitabilnije rješenje. Na Bulevaru su našli garsonjeru, renoviranu, sa svim aparatima i potpuno prilagođenu za život jedne mlade osobe. I imali su veoma sreće. Mjesečno košta 400 KM, uz plaćene režije i održavanje u zgradi.

Oni koji još nisu pronašli gdje će živjeti dok studiraju u Banjaluci, moraće da pripreme podebeo novčanik. Sudeći po oglasima, može se naći svašta i za svačiji džep. Naprimjer, garosnjera od 22 kvadrata u prizemlju kuće, sa grijanjem na klimu u Novoj varoši košta 450 KM. Stan od 32 kvadrata u Česmi 300 maraka, a mali stan u suterenu zgrade starije gradnje u naselju Čaire 400 KM bez režija.

Skromno namješten stan u kući u blizini Đačkog doma, ali i fakulteta i Studentskog doma košta 400 KM, a za isto toliko novca neko nudi u najam stan od 44 kvadrata, bez grijanja i minimalno opremljen u blizini Kastela i Bulevara.

Garsonjera od samo 20 kvadrata, gdje su vrata toaleta odmah pored mini kuhinje, a tik uz krevet mali sto sa dvije stolice kod Elektrotehničkog fakuleta košta 280 KM, a u tu cijenu su uračunati troškovi vode i struje. A garsonjera u centru u Ulici Vase Pelagića, idealna za jednog ili dva studenta, košta 500 KM, a u to su uključeni grijanje, internet, kablovska, održavanje… Ima tu prostora čija cijena dobrano prelazi 1.000 maraka, ali one sigurno nisu za džep studenata i njihovih roditelja.

Gdje žele studenti?

Jer, dobro je poznato da su studentima kod izbora stanova u kojima će živjeti tokom studiranja najbitnija lokacija i cijena. Žele da su blizu Kampusa, fakulteta i da stan bude što jeftinije. I čim je potražnja veća, manje je slobodnih stanova.

– Studentima su najinteresantnija naselja Borik, Krajina, pa prostor do centra. I tu nema mnogo stanova. Kada izuzmemo novije stanove, bolje sređene, luksuznije i skuplje, koje studenti ne mogu da prisušte ili vlasnici ne žele da ih izdaju studentima, onda ostane mali dio stanova koji odu brzo. Više ne možete naći garosnjeru, kojih je generalno malo u ponudi, ili manji jednosoban stan u Boriku ispod 500 KM, ako je iole pristojno namješten. To su cijene bez režija – kaže za Srpskainfo Dragan Milanović iz Agencije za nekretnije „Remax“.

Osim studenta, stanove iznajmljuju poslovni klijenti, odnosno menadžeri i direktori koji traže dosta toga i gdje je cijena rentanja visoka, te porodice koje su odlučuju i na nenamještene stanove i tu se uglavnom radi o dugoročnom najmu. Generalno se vlasnici stanova najteže odlučuju da prostor izdaju studentima ili jednostavno stan prilagode za tu namjenu, pa bude skromnije namješten. Pa ga čine mali krevet, sto i dvije stolice, stari televizor i malo kupatilo.

A uz ostale troškove, poput hrane, knjiga i odjeće, roditelji studenata trebaće svaki mjesec da obezbijede veliku svotu. Zato, srećno svima.