Centralna izborna komisija (CIK) BiH sredinom ove sedmice ponovo je raspisala javni konkurs za imenovanje predsjednika biračkih odbora i njihovih zamjenika jer se, kako saznajemo, u pojedinim opštinama niko nije prijavio da bude u tom odboru.

Iz tog razloga, predstavnici CIK-a željeli su da ponove konkurs samo u tim lokalnim zajednicama, ali je uskoro donesena odluka da to ide na teritoriji čitave BiH, jer su prema ovoj instituciji počele pristizati pritužbe i na one kandidate koji žele da budu članovi biračkih odbora, pa su se u CIK-u zabrinuli da možda neće imati dovoljan broj kandidata da pokriju sva biračka mjesta.

A tih kandidata na prvom raspisanom konkursu bilo je 7.500, što je bilo dovoljno za imenovanje predsjednika svih biračkih odbora, ali ne i njihovih zamjenika, jer u BiH, prema podacima CIK-a, ima oko 5.600 birališta.

“U nekoliko desetina općina je bilo da nismo imali kandidate, što opet nije previše.

U 100 općina je bilo dovoljno kandidata za predsjednike. Onda je plan bio da objavimo ponovni oglas zapravo samo u tim općinama u kojima se nije prijavio dovoljan broj kandidata, ali su onda na kandidate koji su se prijavili počeli pristizati prigovori iz raznih razloga, te smo se odlučili da ponovimo proces i nađemo dodatne snage”, kaže za “Nezavisne novine” Irena Hadžiabdić, predsjednica CIK BiH.

Dok se traže dodatne snage, CIK će se i te kako morati pozabaviti enormnim brojem prigovora na one koji su se kandidovali za mjesta u biračkim odborima.

Radi javnosti, kratko ćemo podsjetiti da svako ko želi biti imenovan za predsjednika ili zamjenika predsjednika biračkog odbora, pored ispunjenja neophodnih uslova, ne smije biti član nijedne političke stranke, ne smije obavljati dužnost u organima političke stranke, udruženja ili fondacije koja je organizaciono ili finansijski povezana sa strankom, niti smije biti uključen u bilo kakve političke aktivnosti.

Upravo politička pristrasnost jedna je od najčešćih pritužbi koju dobija CIK BiH.

“Pritužbe se odnose na to da su kandidati aktivni u nekim strankama i zato ne mogu biti imenovani u odbor. Pored toga, žale se i sami kandidati, a dio njih prigovara zato što nisu uzeti u obzir kao kandidati. Neke smo odbili jer nisu dostavili neophodnu dokumentaciju, pa sad pokušavaju da to isprave pa da ih uvrstimo kao kandidate. Jedan dio kandidata dobija prigovore da su presuđeni ratni zločinci. Toga je isto bilo, ne previše, ali je sigurno jedan takav slučaj bio”, pojašnjava Hadžiabdićeva.

Pritužbe na izbor u biračke odbore CIK-u je slao i Nebojša Vukanović, predsjednik liste Za pravdu i red. Samo u Trebinju ova stranka je prijavila desetine primjera.

“Vjerovali ili ne, mi smo u Trebinju našli 28 od 98 istaknutih članova i funkcionera samo vladajućeg SNSD-a, ne računajući ostale stranke, koji su postali članovi odbora. Imamo primjer da je na čelo biračkog odbora imenovan predsjednik mladih SNSD-a. Imate ljude koji su bili na listama, načelnici odjeljenja, i da ne nabrajamo dalje. E sada ostaje da se vidi šta će CIK uraditi sa tim prijavama”, kaže Vukanović.

U razgovoru za “Nezavisne” on poručuje da je kompletna priča o nepristrasnim biračkim odborima od samog početka osuđena na propast.

“Ovdje gdje se vladajuća stranka hvali time da ima članova kao polovinu ukupnog broja stanovnika Republike Srpske, jasno je da se za mjesec dana ne može naći nekoliko hiljada tzv. nestranačkih ili politički neopredijeljenih ljudi. To je samo list kojim Šmit i CIK pokušavaju prikriti nesposobnost da se provedu fer izbori, a to je jedino moguće skeniranjem otiska prsta, skeniranjem listića, video-nadzorom na svim biračkim mjestima”, naveo je Vukanović.

Inače, Centralna izborna komisija (CIK) BiH prvi put od svog postojanja nadležna je za izbor članova biračkih odbora, a to pravo dato joj je nametnutim izmjenama Izbornog zakona BiH od strane Kristijana Šmita, a koga Republika Srpska ne priznaje za visokog predstavnika. Ali, bez obzira na sve, iz CIK-a su uvjereni da će biti u poziciji da završe ovaj posao.

“Možda će nedostajati određeni broj zamjenika, ali nismo ni sigurni da će nam biti potrebni zamjenici, jer će većina predsjednika sigurno raditi svoj posao, neće uvijek biti slučaj da će neko morati biti zamijenjen”, navela je Irena Hadžiabdić.