Tradicija tulipana “Banjaluka” traje duže od pet decenija. “Rođen” je ukrštanjem dvije sorte apeldorn, crvene i žute, i niko nije ni slutio da će “naše gore list” postati planetarno popularan među cvjećarima i hortikulturistima. A nastao je bez namjere, sasvim slučajno..

Kao jedno od najprepoznatljivijih cvijeća na svijetu, jednostavan, ali lijep tulipan može se naći u domovima i baštama mnogih ljudi. Iako nije prevelik, premali ili previše svijetao, cvijet tulipana je baš pravi! A sa bogatom istorijom i puno simbolike iza sebe, savršen je za toliko prilika.

Istorija nastanka cvijeta koji nosi naziv po gradu na Vrbasu veže se za sada već davnu 1974. godinu. Posljednih godina je atrakcija grada na Vrbasu, a vjerovatno i jedan od razloga zašto mnogi kažu da je naš grad najljepši u proljeće.

Vrsta tulipana „Banjaluka“ poznata je u cijelom svijetu, a razvijen je sasvim slučajno, pod rukovodstvom poznatog cvjećara i nekadašnjeg rukovodioca u preduzeću „Cvjećar“ Petra Đukića. Tadašnje banjalučko preduzeće lukovice je proizvodilo u kooperaciji sa holandskom firmom „Van Paridon en Philippo“, dok su se 70-tih godina polja ovog cvijeća, odnosno sjemenski materijal uzgajao u mjestu Jablan kod Zalužana.

„Banjaluka“ je napravljena ukrštanjem dvije boje sorte apeldorn, crvene i žute. Kompanija koja se bavi uzgojem cvijeća u Holandiji danas prodaje sortu tulipana „Banjaluka“ u Evropi i Americi.

Jelena Đukić, kćerka poznatog cvjećara rekla je da su joj u istorijskom Muzeju tulipana u Amsterdamu potvrdili da je ova vrsta poznata u cijelom svijetu, te da u Holandiji postoje nepregledne plantaže predivnih crveno-žutih cvjetova.

Prema njenim riječima, kao što smo prethodno i naveli, hibridni tulipan nazvan po našem gradu je nastao veoma spontano, nenamjenski i bez laboratorijskih i drugih načina eksperimentisanja.

Potvrda iz Holandije

– Moj otac i njegove kolege su uzgajali isključivo crvene i žute tulipane koji su se prirodno ukrstili na polju. To je kasnije potvrđeno i iz Holandije gdje su patentirali novonastalo ime – Banjaluka. Godine 2005. jedan naš porodični prijatelj, koji je živio u Holandiji donio je vreću lukovice uz potvrdu da je to sadni materijal za cvijet koji nosi naziv grada na Vrbasu – istakla  je Banjalučanka i istakla da njen otac za života nije znao da je ovaj tulipan široko rasprostranjen u svijetu.

Ispričala je da je tadašnje banjalučko preduzeće „Cvjećar“ bilo veoma popularno i priznato širom bivše Jugoslavije.

– Tata je govorio kako su radili mnoge bitne poslove širom zemlje, npr. uređivali su Zagreb za potrebe organizovanja univerzijade i slično… – prisjeća se sagovornica Mondo portala, koja se, naslijedivši ljubav prema ovom poslu od oca, i danas bavi cvjećarstvom.

Najbolja izložba i najviše potrošnje cvijeća
Đukićeva se za kraj ove interesantne priče prisjetila još nekih detalja. Tako je prema riječima njenog oca, Banjaluka nekad imala najbolju internacionalnu izložbu cvijeća i bila je treći grad u Jugoslaviji po potrošnji istog u odnosu na broj stanovnika. Prije Beograda!

– Kada je došao iz Holandije, cijelo vrijeme je bio na vezi sa ljudima iz te zemlje. Dobijao je njihove časopise, pratio trendove i primijenjivao ih kod nas. Sjećam se izložbi koje su se nakad organizovale u Domu kulture i Galeriji umjetnosti (sadašnji Banski dvor i MSURS op.a.). Bile su veoma posjećene! Slijevale su se rijeke ljudi, učenika i mališana, dok je raritet od jednih bila posjeta Vina Simeringa, u to vrijeme drugog najbljeg čovjeka u aranžiranju cvijeća u Evropi – zaključila je Jelena Đukić.

Gordana Hajduković, nekadašnji aranžer cvijeća u bivšem banjalučkom preduzeću „Cvjećar“ istakla je za Mondo da se za naziv tulipana „Banjaluka“ treba zahvaliti isključivo Petru Đukiću.

– Bio je istinski veliki prijatelj sa direktorom holandske firme sa kojom je naše preduzeće radilo. Isključivo zbog toga kao znak zahvalnosti novom tulipanu je podareno ime po gradu na Vrbasu – podvukla je ova Banjalučanka.

Tulipani, simboli proljeća, najpopularnije su proljećne lukovice i većina cvjećara im rezerviše mjesto u baštama, vrtovima ili parkovima. Uzgajaju se zbog atraktivnih cvjetova živih boja, a trenutno postoji više od 3000 registrovanih sorti koje su podijeljene u petnaest grupa, uglavnom prema vrsti cvijeta, veličini i razdoblju cvatnje tulipana.

Vrlo popularan i pouzdan, tulipan apeldorn cijenjen je od cvjećara i vrtlasra zbog njegovih jajolikih cvjetova crvene boje trešnje sa žutim rubom crnog okca i istaknutim crnim prašnicima iznutra. Dugotrajni, ovi lijepi cvjetovi oživljavljaju travnjake i bašte, tvrde stručnjaci. Uz čvrstu, dugu stabljiku koja će izdržati vjetar i kišu, ovaj hvaljeni hibrid takođe je odličan naturalizator i vraćaće se iz godine u godinu na vaše zadovoljstvo.

Naraste do 45-50 centimetara, ovaj tulipan stvara blistavu harmoniju s drugim lukovicama koje cvjetaju sredinom kasne sezone. Najbolje uspijeva na punom suncu u bogatim, plodnim, srednje vlažnim i dobro dreniranim zemljanim površinama.

Preferira područja sa hladnim zimama i toplim suvim ljetima. Jednostavan za uzgoj, ovaj tulipan je dobrodošao dodatak gredicama, obrubima i posudama. Za najbolji vizualni utisak, treba da se sadi u grupama (10 do 15 lukovica) ili pomiješa sa bilo kojim drugim cvjetnim lukovicama. Izvrsno kao rezano cvijeće!

Fascinantna istorija

Većina ljudi misli da su tulipani/lale nastali u Holandiji sa obzirom na to koliko su tamo ikone. Ali, zapravo su došli iz centralne Azije gđe su rasli kao divlji cvijet. I prvi put su uzgajani u Turskoj oko 1000. godine nove ere. Ime tulipana zapravo potiče od turske reči za „turban“ zbog njihovog sličnog izgleda.

Lale je u Evropu donio u 16. vijeku biolog Karolus Kluzijus. A do 17. vijeka popularnost lala je porasla. Evropljani se jednostavno nisu mogli zasititi divnog cvijeća! Holandija je toliko voljela lale da se pojavio fenomen nazvan „manija tulipana“ i prouzrokovao da je cijena cvijeća naglo porasla, srušivši tržišta.

Početkom 18. vijeka lale su još uvijek osvajale svijet. Turska je čak imala cijeli festival lala posvećen njima, koji se i danas održava i predstavlja impresivan prizor! I to je bio zločin za koji se kažnjavalo izgnanstvo da se kupe ili prodaju lale van prestonice, što se ni danas ne primjenjuje… na svu sreću!