Na posljednoj održanoj sjednici Skupštine Banjaluke, na prijedlog gradonačelnika Draška Stanivukovića, odlučeno je da Grad dobije prvu sportsku gimnaziju.

Gimnazija će biti smještena u prostorije čuvenog Sokolskog doma.

– Grad ulaže u svoj objekat, koji je trenutno gotovo prazan, a u kojem imamo mogućnost da napravimo učionice, zbornicu, fiskulturnu salu i ostale potrebne prostorije – naveo je nedavno Stanivuković.

Podsjetimo, rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske, Grad Banjaluka je nakon višegodišnjeg spora postao vlasnik Sokolskog doma.

Kakvu istoriju krije ovaj objekat?

Sokolskih društava odavno nema, ali u zgradu staru 87 godina i dalje se prvenstveno dolazi zbog sporta.

Od vremena kada je izgrađen nekokoliko puta je mijenjao ime, koje je uvijek oslikavalo epohu.

Sokolski dom je izgrađen 1937. godine za vrijeme Vrbaske banovine, u seriji značajnih građevinskih poduhvata koji su u Banjaluci ostavili monumentalne zgrade po kojima je i danas prepoznatljiva.

Objekat je rađen po projektu beogradskog arhitekte Branka Jovanovića, a radove je izvodilo građevinsko preduzeće Ljube Jeftića, pod nadzorom poznatog banjalučkog inženjera Stojana Borovnice i projektanta Jovanovića.

Kamen temeljac za banjalučki Sokolski dom postavljen je 20. decembra 1931.godine.

Istoričar Zoran Pejašinović “iskopao” je jednu anegdotu sa ovog događaja koju citiramo iz njegovog naučnog rada:

“Svečanost je počela govorom starješine banjalučke sokolske župe dr Steve Moljevića, koji je istakao napredak Banjaluke u posljednje dvije godine, koji je toliki „da se čak počelo i zavideti”. I ban Milosavljević je održao duži govor o „higijeni duha i tijela” i pokretu sokolstva koji je ban „izjednačio sa narodnom mišlju”, a „ravnodušnost prema Sokolu Kraljevine Jugoslavije”, po mišljenju Milosavljevića „graniči sa izdajstvom svoga naroda”. U budućem domu, „u tom svetilištu telesne i moralne lepote jugoslovenskog nacionalizma, spremaće se oduševljeni organizatori i vatreni propovednici sokolskih ideja za čitavu Mrkonjića Krajinu – govorio je starješina Banovine”.

Dalje se navodi da je ceremonija završena čitanjem povelje, koja je „metnuta u jednu staklenu bocu u zejtinu, te je nakon čitanja stavljena u temelj Sokolskog doma”, po kome je ban Milosavljević po običaju udario tri puta čekićem.

U drugu bocu je stavljeno šest sokolskih znački: članska, naraštajska, „ćorkovačka”, te po jedna sa banjalučkog sleta 1914, sa sleta 1910. u Moštanici i sa sleta 1912. u B. Gradišci. Sve to stavljeno je u pocinčanu kutiju i zabetonirano!

U prvoj fazi izgrađena je fiskulturna sala i opremljena spravama za gimnastiku – tada se zvala “Velika sala za vježbanje i sokolske priredbe” – kao i dva bočna koridora.

Sokolsko društvo je uselilo u objekat 1933.god. nakon čega je počela druga faza izgradnje objekta koja je završena 1937.godine.

Sokolski dom je bio predviđen za kulturno-sportsko-rekreativne sadržaje, za potrebe udruženja “Soko Kraljevine Jugoslavije”. Ova organizacija djelovala je i bila omasovljena u Kraljevini, a cilj joj je bio fizičko i moralno vaspitanje jugoslovenskih državljana i kako je to naveo i ban, popoularisanje tadašnjeg jugoslovenskog nacionalizma po okriljem monarha.

Rat i poratne godine krajem 20. i početkom 21. vijeka nisu uspjele da unište Sokolski dom, ali ostavile su ožiljke.

Tu se i dalje mahom dolazi zbog sporta, odbojke, košarke, borilačkih vještina, penjanja, u “Sokolani” se nalazi legendarna teretana koja je oko sebe vremenom stvorila mitsku auru jer je izbjegla sve “zamke” modernizacije.

Sportska gimnazija omogućiće da ovaj čuveni objekat zasija starim sjajem.