Institucije BiH godišnje za zakup 78.000 kvadratnih metara poslovnih prostorija, garaža, parkinga i skladišta plaćaju skoro osam miliona maraka. Cijena zakupa kreće se od 20 feninga po kvadratnom metru koliko se daje za iznajmljivanje prostora i objekata na graničnim prelazima, pa do 38 KM po kvadratu koliko plaća Agencija za državnu službu BiH u Sarajevu.

Prema podacima Službe za zajedničke poslove institucija BiH, rekorder po ukupnom izdvajanju je Uprava za indirektno oporezivanje koja godišnje za kiriju daje nepunih 1,9 milion KM, a poslije UIO najviše sredstava za smještaj izdvaja Direkcija za koordinaciju policijskih tijela – 701.136 KM godišnje, te Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) koja za kiriju godišnje plaća 516.210 KM.

Slijedi Institut za mjeriteljstvo koji godišnje za kiriju izdvaja 450.636 KM, a potom Direkcija za civilno vazduhoplovstvo (BHDCA) koja godišnje za zakup plaća 379.060 KM.

Centar za uklanjanje mina BiH za kiriju plaća 358.859 KM, dok Predsjedništvo BiH koje ima svoju zgradu za zakup plaća 268.592 KM. Od tog iznosa skoro polovinu ili preciznije 130.000 KM daje za iznajmljivanje VIP salona na aerodromima.

Ostale institucije godišnje za kirije daju niže iznose, a neke su „stambena pitanja“ riješile kupovinom objekata za svoj smještaj koje je veoma često praćeno sumnjivim tenderima i okončano kupovinom zgrada i objekata od lica bliskih vladajućim funkcionerima.

UIO „pikirao“ Radišićev, a SIPA Đurićev objekat

U posljednje vrijeme pažnju javnosti najviše zaokuplja javni konkurs za kupovinu objekta za sjedište Centralnog ureda i Regionalne kancelarije UIO u Banjaluci. Istini za volju, postoji potreba UIO da riješi pitanje smještaja u Banjaluci i za to je Savjet ministara odobrio nevjerovatnih 70 miliona KM. Problem je što se godinama unazad otvoreno govori da će se UIO useliti u objekat firme „Grand Trade“ kontroverznog biznismena Mileta Radišića, kuma Milorada Dodika.

Posljednji pokušaj da se to i desi propao je krajem 2021. godine kada su zbog nedostatka novca odbili ponudu „Grand trejda“ koji je za pomenuti objekat tražio 100 miliona maraka. Konkurs je ponovo raspisan u decembru prošle godine, zatvoren je polovinom januara, a otvaranje ponuda i odluka očekuje se polovinom aprila. UIO je za kupovinu prostora obezbijedila 70 miliona KM i sudeći po konkursu, ispostavilo se da poslovni objekat „Grand trejd“ jedini ima takav objekat u Banjoj Luci.

Slična situacija kada je u pitanju kupovina objekta je i sa konkursom koji je raspisala SIPA, samo što je u pitanju višestruko manje novca ili „tričavih“ 5,8 miliona KM. Ova institucija raspisala je tender za kupovinu objekta za smještaj Regionalne kancelarije Banjaluka. Savjet ministara BiH polovinom prošle godine odobrio je 5,8 miliona KM za te namjene, a prema specifikaciji objekta navedenoj u tenderu kristalno je jasno da je SIPA pikirala kupovinu objekta građevinskog preduzeća „Krajina“ u kojem je sada smještena i gdje je godinama plaćala mjesečni zakup 21.303 KM bez PDV-a, a posljednjih godina je smanjen na 15.977 KM bez PDV-a. Vlasnik GP „Krajina“ je bivši dugogodišnji predsjednik Privredne komore RS Borko Đurić.

Integral izgradio zgradu za SIPA

Državna agencija za istrage i zaštitu BiH 2010. godine je uselila u svoje prostorije u Istočnom Sarajevu.

Objekat je plaćen više od 28 miliona KM, a namjenski ga je gradila firma Integral u vlasništvu pokojnog Slobodana Stankovića koji je slovio za biznismena jako bliskog aktuelnog vladajućoj strukturi u RS.

To nisu jedine institucije koje su pazarile objekte od GP „Krajina“. Stambeno pitanje kupovinom poslovnog prostora od firme Borka Đurića prije skoro deceniju riješile su Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (HEA) i Ombudsman za ljudska prava BiH, kao i regionalna kancelarije Uprave za zaštitu zdravlja bilja, Instituta za intelektualno vlasništvo i Agencije za unapređenje stranih investicija.

BHDCA plaćala kiriju 60.053 KM

Direkcija za civilno vazduhoplovstvo (BHDCA) od 2009. do 2019. godine plaćala je banjalučkoj firmi „Euromedic“ mjesečnu kiriju od čak 60.053 KM da bi nakon isteka ugovora prešla u prostorije bivšeg „Krajinapremjera“, gdje plaća duplo manju kiriju. Zgrada u kojoj je sada smještena BHDCA u vlasništvu je Dragomira Jovičića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova RS i lidera nekadašnje Stranke pravedne politike koja se poslije opštih izbora 2014. godine ujedinila, odnosno utopila u DNS.

Ova institucija godinama bezuspješno od Savjeta ministara traži odobrenje i sredstva za kupovinu objekta za svoj smještaj i dijeli sudbinu brojnih drugih institucija BiH smještenih u najvećem gradu Srpske koje decenijama unazad plaćaju masne kirije.

Među njima su već pomenuta SIPA, zatim Agencija za lijekove i medicinska sredstva, Komisija za koncesije BiH i Agencija za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEEA).

Posebno interesantna je situacija sa IDDEEA, jer je izgradnja zgrade za smještaj ove agencije trebala da bude okončana 2014. godine, ali do sada je urađen samo temelj koji zarasta u korov.

Kemal Čaušević sve objasnio

Kako se kupuju objekti za potrebe institucija najbolje je ilustrovao bivši direktor UIO Kemal Čaušević koji je osuđen na pet i po godina zatvora zbog primanja mita. Tokom istrage vođene protiv njega, Čaušević je naveo da je na sugestiju lidera HDZ-a Dragana Čovića, UIO 2009. godine kupila zgradu nekadašnjeg mostarskog privrednog giganta „Soko“ u Mostaru za dva miliona KM, iako je vještak procijenio da ta zgrada vrijedi oko 900.000 KM.

Čaušević je naveo da ga je Čović vozao u svom automobilu i pokazivao zgradu uz „prijateljsko sugerisanje“ da je kupi UIO. Prethodno, zgradu su od Sokola kupili Čovićevi prijatelji i to dok je Čović bio direktor „Sokola“.

Komisija za koncesije BiH nalazi se u objektu u vlasništvu banjalučkog biznismena Jove Vidovića. Kako stvari stoje, jedina svrha ove institucija za dvije decenije postojanja bilo je plaćanje kirije, jer za 20 godina nije dodijelila nijednu koncesiju.

Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH smještena je u objektu u neposrednoj blizini nekadašnjeg privrednog giganta „Incel“, a kiriju u visini od oko 10.000 evra  mjesečno plaća Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS.

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) BiH smještena je u svojim prostorijama i u Sarajevu, kao i u regionalnim kancelarijama u Banjaluci i Mostaru, ali Regionalna kancelarija Banjaluka postala je mala i ići će u nabavku većeg prostora.

„Povećan je broj zaposlenih, pa nam je potreban veći prostor“, potvrdio je nedavno za CAPITAL direktor RAK-a Draško Milinović.

Biće interesantno vidjeti da li će po uzoru na većinu institucija i RAK pazariti objekat na sumnjivom tenderu i od firme bliske vladajućim strukturama.