PRIČA O PATNJI, BORBI I DRUGARSTVU Kako je nastala Plaketa za humanost “Sestre Gajić”
Plaketa “Sestre Gajić”, priznanje grada Banjaluka, koje se dodjeljuje za izuzetna humana djela, nazvano je po Tatajani i Milani Gajić, Banjalučankama oboljelim od izuzetno okrutne, neizlječive Laforine bolesti.
Ova bolest doslovno uništava živote tinejdžera i neminovno vodi u smrt, a porodica Gajić, majka Snježana, doktorica, i otac Vitomir, uspješni banjalučki advokat, doživjeli su strašnu sudbinu: da obje njihove kćerke obole od ove rijetke genetske bolesti.
Drama je počela u proleće 2007. godine, kada je Tatjani je iznenada pozlilo na času u Gimnaziji. I kod njene mlađe sestre Milane, osnovke, pojavile su se neobjašnjive tegobe.
Uskoro je stigla dijagnoza, nemilosrdna, kao presuda: Laforina bolest.
Ovo neizlečivo progresivno neurološko oboljenje neumitno vodi ka gubitku intelektualnih i telesnih sposobnosti i fatalnom ishodu. Uz teške patnje Lafora deca mogu da požive od 2 do 10, maksimalno 17 godina.
Hrabro srce Tatjane Gajić prestalo je da kuca 14. oktobra 2014, u 23. godini. Borila se sedam i po godina.
Milana se još bori. Iz minuta u minut. Za dah, treptaj, osmeh. Epska borba ove djevojke traje već 17 godina.
Isto toliko traje i borba njihovih roditelja za spasonosni lijek za svu Lafora djecu.
Snježana Gajić je nekoliko puta javno izjavila da je svjesna da njena djeca, možda, neće doživjeti da uzmu taj lijek, ali da nju to ne sprečava da se bori da on bude dostupan drugoj oboljeloj djeci.
Prije tri godine činilo se da je lijek nadomak ruke, ali nadanja Lafora djece i njihovih roditelja srušila su se kao kula od karata, piše Srpskainfo.
Patnja se nastavlja. I borba.
Roditelji Tatajane i Milane, ili kako ih prijatelji zovu, Tace i Miki, do sada su donirali i od drugih donatora prikupili velike svote novca za istraživanja za pronalazak lijeka.
Gajići su mnogo uradili i na tome da javnost sazna šta je Lafora i kakvim su patnjama svakodnevno izložena Lafora djeca.
Mnogi kažu da su Gajići za Lafora djecu uradili više nego sve države i sve moćne kompanije sivjeta.
A kako je ustavnoljena Plaketa za humanost, koja nosi ime sestara Gajić?
Iza toga se krije još jedna priča: priča o prijateljstvu troje zdrave, vesele i pomalo nestašne djece iz banjalučkog naselja Petrićevac.
Sestre Taca i Miki Gajić i njihov drugar i komšija Draško Dadi Stanivuković, bili su nerazdvojni. Jurcali su ulicama, prvim mobiletliam sa VGA kamerama su snimali “kratke filmove”, pravili ulične priredbe…
Sve troje su bili odlični đaci sa puno talenata.
Tada još niko nije slutio da će Tatjana Taca i Milana Miki oboljeti od okrutne bolesti, a da će njihov drugar Draško postati političar i gradonačelnik Banjaluke.
Prijateljstvo nije prekinuto ni kada je Lafora prikovala sestre za bolesničku postelju. Draško je redovno posjećivao svoje drugarice i družio se s njima.
O tome svjedoči i dirljiva objava majke Snježane iz 2021. gopine, popraćena Milaninom i Draškovom fotografijom iz trinjedžerskih dana.
Jer, upravo te godine, na inicijativu mladog političara Draška Stanivukovića, ustanovljena je Plaketa za humanost, koja nosi ime njegovih drugarica, sestara Gajić.
Plaketa “Sestre Gajić”, kao jedno od najviših priznanja Grada Banjaluka, dodjeljuje se povodom 22. aprila, Dana grada, odnosno dana oslobođenja Banjaluke u Drugom svjetskom ratu.
Do sada je ova plaketa dodjeljivana tri puta. Prvi dobitnik Plakete “Sestre Gajić” je režiser Denis Bojić, autor nagrađivanog dokumentarnog filma “Liaca Lafore”.
Plaketa za humanost je 2022. dodijeljena Servis centru “Dajte nam šansu – Zvjezdice”, koji podržava djecu i mlade sa Daun sindromom.
Prošle godine Plaketa “Sestre Gajić” je dodijeljina Savezu za rijetke bolesti Republike Srpske, a ove godine su za to priznanje kandidovani Humanitarna organizacija “Partner” i Udruženje građana oboljelih od dijabetesa u Republici Srpskoj „Diabet No1“.
Iz obe organizacije su poručili da im je velika čast već sama činjenica da su nominovani za ovo priznanje iz kojeg stoji priča o epskoj patnji, hrabrosti i požrtvovanju.