Sačinjeno je 17 zapisnika o prijemu robe sa mojim potpisom, ali stvarno stanje sa tim je da sam ja potpisao samo jednu otpremnicu za isporučenu robu.

Rekao je ovo svjedok tužilaštva član Komisije za prijem robe u Institutu Dejan Arežina na suđenju Branislavu Zeljkoviću i ostalim optuženima za zloupotrebe u postupcima javnih nabavki, kojima je Republika Srpske oštećena za najmanje 1,3 miliona maraka.

On je istakao da je primio 850 od 30.000 zaštitnih odijela koja su bila upakovana u vreće za smeće, celofan i kutije, prenosi “Glas Srpske“.

– Izbrojao sam stanje paketa, a prijem je bio na javnom mjestu. Potpisao sam otpremnicu, a zapisniknj sam naknadno potpisao, jer mi je to tražio kolega iz Službe za ekonomsko-finansijske poslove Radomir Rokvić – rekao je Arežina.

Prema njegovim riječima, iako je potpisan na 17 zapisnika nije primio svu robu, jer su nešto primali kolege Nikola Ćulum i Igor Sliško.

Na pitanje tužioca Sanje Tadić Stojisavljević da li je nekada vidio termalne kamere, svjedok je negirao, rekavši da lično nije vidio termalnu kameru, koja je isporučena Institutu za javno zdravstvo.

-Zapisnik koji sam potpisao sačinjen je na osnovu otpremnice koju je radio kolega Rokvić. Sa termalnim kamerama nisam imao veze – pojasnio je Arežina.

U svom daljem svjedočenju Arežina je pred sudom pojasnio kako zapisnike nije pisao na vrijeme, jer kaže da je mislio da to nije potrebno.

– Kada sagledam situaciju iz ovog ugla, danas tako ne bih postupao – dodao je on i pojasnio da su zapisnici zapravo interni dokumenti, te da se po otpremnicama vidjelo kada je neka roba stigla u IZJ.

Iz nadležne službe Instituta su ga, kako je rekao, pozvali da zaprimi robu, ali ga nisu obavještavale o tome kako izgledaju odijela koja trebaju stići.

– Vjerovao sam svemu što piše u otpremnici dobavljača, i nije bilo razloga da sumnjam u bilo šta. Nisam znao kako odijela trebaju izgledati, niti kako će biti upakovana. Bez otpremnice nisam znao šta primam – istakao je svjedok i pojasnio da nije bio kompetentan da kaže da li je nešto zaštitno ili medicinsko odijelo, jer je bilo upakovano u celofan, vreće za smeće i kutije.

Zeljkovićev branilac Jadranka Ivanović pitala je svjedoka da li je njen klijent tražio od njih da tako postupaju na šta je Arežina odgovorio da nije.

Odrični odgovor Arežina je dao i na pitanje da li im je Zeljković tražio da nešto naknadno potpisuju.

-Direktor se nije uplitao u naš rad i način na kojim smo postupali, niti je na bilo koji način uticao na nas – odgovorio je Arežina.

Sekretarica Zdrava Prošić, te administrativna radnica IZJ Dijana Zeljković, koja nije u srodstvu sa optuženim, za govornicom u sudu pokušale su objasniti i predočiti podatke iz Knjige djelotvornika, tačnije načini kako su protokolisale pojedine javne nabavke. Tužilaštvo je ukazalo da pregovarački postupci, koji su rađeni sa firmama “Promeding” i “Prokontrol” u protokolu nisu detaljno upisani, kao što je to rađeno s nekim drugim nabavkama.

Prošićeva je ispričala da je na dan kada je policija došla u pretres IZJ Zeljković ujutro došao na posao oko 7.30 časova, ali ga nakon pauze više nije vidjela.

”Nije mi bilo poznato da je imao sastanke van zemlje ili slično. To jutro je došao na posao. Poslije pauze je došla policija i tražili su mi da pozovem direktora i da mu kažem da su došli u pretres. On se javio rekao da će brzo doći. Potom je prestao da se javlja na telefon, a kasnije je bio i nedostupan”, rekla je Prošić.

Ona kaže da joj je do 15.30 časova Zeljković poslao poruku navodeći da je van BiH na pregledu, te da javi policiji da će im se javiti sutra.