Područnu školu u Kmećanima, na više od 40 kilometara od centra grada, pohađa samo jedan učenik i to prvačić Radovan Lužija, koji ide stopama Petra Kočića, budući da je slavni pisac nadomak manastira Gomionica naučio da čita i piše.

Više od jednog vijeka zubu vremena prkosi ova škola, a rađena je planski kako bi olakšala svakodnevicu učiteljima i đacima.

Prvo što se može uočiti jesu veoma visoki prozori koji su tako pravljeni, jer tada nije bilo struje, a trebalo je da što više svjetlosti dopre do učionice. Čim dođu hladni dani vatra zapucketa iz peći, koja i sada zagrijava učionicu.

Međutim, dok se mnoge škole gase, zahvaljujući mlađanom Lužiji, graja, u ovom slučaju jednog đaka, dokaz je da je selo živo, a sa druge strane je i olakšanje roditeljima, jer ne moraju Radovana voziti u 12 kilometara udaljenu školu “Mladen Stojanović” u Bronzanom Majdanu.

Prvačić Radovan Lužija rekao je da voli da uči, piše, ali i da dijeli užinu i razgovara sa učiteljicom, za razliku od svojih vršnjaka u drugim školama, koji to čine sa drugarima iz klupe.

“Lijepo mi je u školi, svaki dan učim nešto drugo, zanimljivo je i nije mi naporno. Malo mi nedostaje društvo, ali kad dođem kući družim se sa bratom koji sada ide školu u Bronzani Majdan u šesti razred. Sada mi je učiteljica najbolji drug”, rekao je Lužija za “Glas Srpske”.

Kako kaže, u učionici ima i fizičko, a i tu mu pomaže učiteljica.

“Kada se zagrijavam, trčim u učionici i onda uzmemo rekvizite. Omiljena mi je fudbalska lopta, a velika je učionica pa imam mnogo prostora za igrarije sa loptom”, kazao je Lužija.

Učiteljica Jovana Tramošljika rekla je da je ovo za nju veliki izazov, ali i nešto gdje je pronašla sebe. Za rad sa jednim učenikom kaže ima i dobre i loše strane.

“Veoma je neobično i sve do ove godine bilo je nepoznato. Najveći nedostatak je prazna učionica, ali sve to nadomjesti prvačić Radovan”, rekla je Tramošljika.

Kako kaže, jedna od prednosti jeste to što je nastava prilagođena njegovim individualnim sposobnostima.

“Radimo sve kako bi Radovan napredovao, pratim njegova interesovanja i iz dana u dan vidim napredak. Zanimljiva je ta direktna komunikacija, učiteljica – đak, koja je bila prisutna nekada davno”, rekla je Tramošljika.

Nije joj teško palo ni da putuje iz grada svaki dan u Kmećane.

“Zadovoljstvo mi je ovdje raditi, kada vidim njega kako je nasmijan i veseo, kako lijepo sarađujemo, a tu je i povratna informacija. Uz to, ovdje su fantastični ljudi, poštuju me, nikada nisam zažalila što radim u jednoj područnoj školi. Sve ovo doživljavam kao nagradu od Boga”, rekla je Tramošljika.

Petar Kočić

Prema riječima učiteljice Jovane Tramošljika, na samo 50 metara od ove škole slavni pisac Petar Kočić učio je prva slova.

“Kada je Petrova majka rodila mlađeg brata Iliju preminula je na porođaju, a njegov otac Jovan, koji je bio po profesiji sveštenik, djecu je ostavio na selu u Stričićima. Međutim, kada je Petar navršio deset godina ovdje u manastiru Gomionica naučio je da čita i piše, a prvi učitelj bio mu je Petar Ivančević”, rekla je Tramošljika.