Političari i nosioci najviših javnih funkcija nemaju nikakvog obzira prema građanima i pravo je čudo kako još više nisu povećali svoje plate, budući da oni koji su ih birali ne pokazuju bilo kakvu reakciju na bahaćenje domaćih lidera.

Kako je objavio Forbs, članovi Predsjedništva BiH, kao i predsjedavajuća Savjeta ministara, nalaze se u samom vrhu po visini plata u poređenju s njihovim kolegama na istim funkcijama u zemljama regiona.

Ima se, može se

Ono što posebno „bode oči“ jeste to da su mjesečna primanja domaćih funkcionera doslovno na evropskom nivou, odnosno da je plata Željka Komšića, Željke Cvijanović, Denisa Bećirovića i Borjane Krišto skoro identična platama predsjednika i premijera Slovenije i Hrvatske, a značajno veća u odnosu na najviše zvaničnike u Srbiji ili Crnoj Gori.

Tako je, na primjer, mjesečna neto plata predsjednika Srbije Aleksandra Vučića 1.715 evra, dok crnogorski predsjednik Jakov Milatović prima 1.932 evra. U isto vrijeme, neto plata Željka Komšića iznosi 3.136 evra, Denisa Bećirovića 3.315, a Željke Cvijanović 3.390 evra.

Poređenja radi, plata predsjednice Slovenije Nataše Pirc Musar, koja se nalazi na čelu najrazvijene zemlje u regiji, iznosi 3.728 evra, a predsjednička plata Zorana Milanovića, šefa hrvatske države, iznosi 3.555 evra.

Prema istim podacima, predsjedavajuća Savjeta ministara BiH Borjana Krišto po visini svoje mjesečne plate, koja iznosi 3.356 evra, čak je “prešišala” hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, koji zarađuje dvjestotinak evra manje. Ispred Krišto, po visini plate, na području bivše Jugoslavije nalazi se samo premijer Slovenije Robert Golob, s 3.874 evra.

Otuđena država

Komentarišući za Srpskainfo navedene podatke o platama domaćih političara, ekonomista Svetlana Cenić ističe da u isto vrijeme prosječan građanin u ovoj zemlji živi mnogo teže u poređenju s ljudima koji žive u zemljama regije, a kamoli onih u najrazvijenijim evropskim državama.

– Plate političkih funkcionera u BiH su evropske, a prosječne plate ovdašnjih radnika niže su nego u regiji. O Evropi da ne govorimo. Živimo loše, a u isto vrijeme izuzetno skupo plaćamo vlast da nam bude loše – kaže Cenićeva.

Između ostalog, tvrdi da političare na vlasti apsolutno ne zanima to što većina građana živi teško i sa malim primanjima.

– Narod ćuti i plaća najskuplju hranu, najskuplje funkcionere, uzima mu se iz džepa za plaćanje dugova koje prave najskuplji funkcioneri u regiji. Sve dok narod ćuti, oni će raditi šta god im padne na pamet. Vidite da je ovo jedna prisvojena i otuđena država, koja pripada samo nekolicini ljudi koji dijele funkcije – tvrdi Cenićeva.

Šta je to moral?

Sociolog Ivan Šijaković smatra da visina mjesečnih primanja domaćih političkih funkcionera, koja se može porediti s platama političara iz EU, pokazuje da se ovdje već dugo ne poštuju moralni principi.

– U zemlji koja ima ovako nizak bruto domaći proizvod i nizak životni standard, najblaže rečeno, nemoralno je da politički funkcioneri imaju tolike plate i da se porede s nekim mnogo razvijenijim evropskim zemljama. Ovo samo potvrđuje tezu da u politici nema morala i da je politika instrument na osnovu kojeg se pojedinci i grupe bogate, stičući uticaj i moć – kaže Šijaković za Srpskainfo.

Dodaje da u politici, inače, dominira lični interes, kao i da ovakav raskorak između mjesečnih primanja najviših političkih funkcionera i običnih građana predstavlja primjer da BiH sve više počinje da liči na neke egzotične afričke zemlje, umjesto da se približava evropskim.

– Možda možete imati platu tri puta veću od republičkog ili državnog prosjeka, ali ne i deset puta veću. To je, inače, fenomen koji prati brojne siromašne zemlje, a BiH se tu odlično uklopila. Sličnu situaciju imate i u Etiopiji, Somaliji, Eritreji ili Nigeriji, gdje državni funkcioneri imaju basnoslovna primanja i beneficije, dok je narod izuzetno siromašan – navodi Šijaković.

“Pobuna” na društvenim mrežama

Za činjenicu da politički funkcioneri u BiH primaju plate koje su u velikom raskoraku s mjesečnim primanjima većine običnih ljudi, politički analitičar Ivana Marić smatra najodgovornije upravo građane koji, prema njenim riječima, sve to mirno posmatraju.

– Problem je što se u BiH sve nekako prepušta moralu, obrazu i savjesti političara, umjesto da to gledamo sa zakonske strane ili da ih kažnjavamo na izborima. Ne bi se ni slovenački ili njemački državni funkcioneri ustručavali da povećaju svoje plate da im to njihovi birači dozvole. Na primjer, jedan od kandidata za njemačkog kancelara požalio se kako plata kancelara baš i nije visoka, pa mnogi smatraju da je upravo to bio jedan od glavnih razloga što je izgubio na izborima. Birači i građani trebalo bi da određuju kolike će plate imati političari i koliko će im dozvoliti da se bahate – ističe Marićeva.

Navodi kako je u BiH potpuno druga slika, jer političari bez prestanka i ustručavanja sebi mogu da povećavaju plate.

– I šta povodom toga rade naši građani? Ništa! Pobune se dva-tri dana na društvenim mrežama, a na proteste idu kad ih ti isti političari, s duplo povećanim platama, pozovu da štite njihove fotelje. Znači da je do nas, a ne do političara. Oni rade samo ono što im mi dozvolimo i čudi me da nisu još bezobrazniji. A mogli bi biti – zaključuje Marićeva.