Srbi na Kosovu su najugroženiji narod u Evropi, dok bi Njemačka trebalo da povuče priznanje lažne države, istakao je šef spoljnopolitičkog odbora poslaničke grupe Alternativa za Njemačku (AfD) u Bundestagu Petr Bistron.

“Oni žive u vojno zaposjednutom dijelu svoje zemlje. To je 100.000 talaca”, naglasio je njemački poslanik.

Na pitanje da li bi njemačka vojska, Bundesver, trebalo da pošalje više vojnika u Kfor, odgovara negativno.

Prema njemu, Njemačka bi trebalo da spozna da je eksperiment ‘Kosovo’ potpuni neuspjeh i da povuče priznanje.

“Trebalo bi da spozna i da nije samo bombardovanje SR Jugoslavije 1999. bilo kršenje međunarodnog prava, kojim je razoren teritorijalni integritet jedne zemlje, već treba da uvidi da je bila ogromna greška da se ‘Kosovo’ prizna kao država, jer ta konstrukcija nije država. Ona ne može da preživi i samo je protektorat EU i SAD. Njemačka treba da povuče priznanje ‘Kosova'”, poručuje Bistron.

Prema njemu, dijalog Beograda i Prištine je propao i to, kaže, svako može da vidi, a razlog za neuspjeh vidi u tome što Priština ne ispunjava obaveze.

“Pregovori su doživjeli neuspjeh. Dvije strane ne mogu da se dogovore, zato što, prije svega kosovski Albanci ne ispunjavaju ono na šta su se obavezali. Ima mnogo potpisanih sporazuma kojih se Aljbin Kurti ne pridržava i zato su pregovori dostigli ‘mrtvu tačku'”, uvjeren je Bistron.

Slična sudbina će, kako kaže, biti i sa ZSO.

“Kurti to sigurno neće učiniti, to pokazuje i u pregovorima. Kurti srpsku stranu vuče za nos. Albanci krše sve sporazume i obećanja koja su dali. Ne pridržavaju se ničega. Kupuju vrijeme”, uvjeren je Bistron.

Na pitanje zašto Kurti u Njemačkoj vidi svog najvećeg saveznika, Bistron je objasnio da je razlog činjenica da Berlin zastupa američke interese.

Nijemci su, napominje, “produžena ruka SAD” i čine samo ono što Amerikanci žele na Zapadnom Balkanu.

“Njemačka zastupa američke interese. Sama činjenica da se na ‘Kosovu’ nalazi druga po veličini vojna baza poslije Ramštajna, govori sve”, objasnio je on.

Kada je riječ o budućnosti Zapadnog Balkana u Evropskoj uniji, Bistron primjećuje da Zapadni Balkan sada ima alternative i može da bira u kom pravcu će se kretati.

Ukazuje da je prije nekoliko godina izgledalo da je jedina mogućnost za Zapadni Balkan da se ekonomski dobro razvije i da ima bezbjednosno političku komponentu, da garantuje dobar život za ljude – ulazak u EU, ali da se to promijenilo.