Pune tri decenije porodice onih koji su položili svoje živote za slobodnu Republiku Srpsku u kojoj danas živimo, čekali su na izgradnju spomenika koji bi dostojno odao počast njihovim najmilijima.

Banjaluka će nakon 30 godina dobiti Centralni spomenik poginulim borcima Odbrambeno-otadžbinskog rata Vojske Republike Srpske u centru grada preko puta Hrama Hrista Spasitelja, zahvaljujući prije svega gradonačelniku Drašku Stanivukoviću.

Monumentalno zdanje na kojem će biti upisana imena svih 23.801 poginulih boraca, od čega 1.114 iz Banjaluke postaće jedan od simbola grada na Vrbasu.

Na Vidovdan ove godine započeti su radovi a svečano otvaranje i završetak radova predviđeni su za Vidovdan naredne godine, dok kompletan projekat košta 6,3 miliona maraka.

Za Centralno spomen-obilježje poginulim borcima na „Krašovom parkingu“ saglasnost su dale sve boračke organizacije, porodice poginulih boraca, Vlada i Predsjednik Republike, te Srpska pravoslavna crkva.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković predstavio je idejno rješenje za ovaj spomenik.

– Postaće ovo jedan od simbola našeg grada. Ovo je rad koji je odnio pobjedu na međunarodnom konkursu na koji je pristiglo 18 radova, a pred komisijom nije bio nimalo lak zadatak – rekao je ranije Stanivuković.

Ovaj istorijski poduhvat idejnim rješenjem predviđa da spomenik ima 62 stuba koja simbolizuju 62 brigade koje su se borile za Republiku Srpsku, a u sredini će biti drvo tise, dok bi u podzemnom dijelu trebalo da budu muzej i spomen-soba.

Konkurs za izradu idejnog rješenja za centralno gradsko spomen-obilježje simbolično je objavljen 9. januara, na 30. rođendan Republike Srpske, a trajao je do 29. aprila. Kako su ranije istakli iz Grada, gradsko centralno spomen-obilježje biće javni simbol na kojem će građani moći odati počast, razmišljati i učiti o hrabrosti i žrtvi poginulih i nestalih boraca, zahvaljujući kojima danas Republika Srpska i Banjaluka uživaju u slobodi.

Iako je bilo i onih koji su osporavali gradnju ovog za cijelu Srpsku izuzetno važnog spomenika, kao što je predsjednik GrO SNSD Banjaluka Vlado Đajić koji je po početku radova, iz kako se kasnije ispostavilo ličnih interesa, tražio izmještanje lokacije što bi iziskivalo nekoliko miliona više, ovo nije uticalo na odluku gradonačelnika koji je i sam član porodice poginulog borca te Vlade Srpske da se izgradnja nastavi tamo gdje je i započeta.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik na svečanoj akademiji povodom 30 godina postojanja BORS-a izrazio je zadovoljstvo što će Banjaluka, zahvaljujući naporima Vlade i Gradske uprave, uskoro dobiti centralno spomen-obilježje.

– Imamo potrebne dozvole, sredstva koja je obezbijedila Vlada i Grad, te će veoma brzo početi izgradnja ovog obilježja na jednom od najekskluzivnijih mjesta u gradu, preko puta Gradske uprave – izjavio je tada Dodik.

Kada je riječ o borcima Republike Srpske oni su srećni što je nakon toliko decenija konačno došlo do pokretanja izgradnje Centralnog spomen obilježja.

-Očito je da su Republiku Srpsku trideset godina vodili ljudi koje uopšte ne interesuju ni borci, ni oni koji su dali živote za Srpsku, mišljenja je Goran Šehovac predsjednik Boračke organizacije “Ilidžanski borac”.

On kaže da na osnovu položenih života i samih boraca VRS danas upravo ti političari koji nikada nisu pokrenuli pitanje izgradnje Centralnog spomen obilježja sada uživaju najviše blagodati u Republici Srpskoj.

-Svaka vlast prvo što treba da uradi je da nagradi i pazi one ljude koji su se borili za stvaranje Republike Srpske. Nema prioriteta iznad toga. To što do sada nije izgrađen spomenik je jedan vid neodgovornosti, bezobrazluka i neznanja. Kada god su izbori puna su im usta boračkih kategorija, ali samo tada. Vrijednost spomenika je takva kakva jeste, ja pitam koliko puta su do sada bačene te pare na razne gluposti širom Srpske, dodaje Šehovac.

On kaže da mu je drago što se u Banjaluci gradi Centralno spomen obilježje i što se kako kaže napokon neko sjetio i boraca, ali želi da skrene pažnu na sitne tehničke detalje.

-Spomenik kao projekat je prelijep, ali lično bih volio da se pazi na tačan broj brigada, policijskih stanica, koliko je bilo specijalnih jedinica širom Srpske, ističe Šehovac.

-U svakom slučaju ja podržavam izgradnju spomenika, ali nikako politička prepucavanja oko toga čemu smo bili svjedoci. Zamolio bih sve političare širom Srpske, a pogotovo tu u Banjaluci da ne prave šou oko ovako bitnog projekta. Svaka čast Stanivukoviću koji je počeo da gradi ovaj spomenik i što se sjetio boraca mi ga iz Sarajeva podržavamo i dao Bog da ga što prije završi. Izuzetno me ljuti što svako sebi daje za pravo da opstruiše izgradnju, sve budale ovog svijeta, jer samo budala može da pravi cirkus oko izgradnje ovog spomenika. Samo neodgovorna i neotesana budala koja ne poštuje vojnika Republike Srpske. Umjesto da se ućute, oni što nisu nikada prstom mrdnuli i da puste da se spomenik završi oni prave šou. Ako govorimo konkretno o Đajiću najbolje bi bilo da se on bavi svojom bolnicom neka bude doktor a ne šoumen i političar. Evo sada bih zamolio i njega, a i sve ostale političare da se sklone od nas boraca i ako nemaju način da pomognu neka bar ne smetaju. Ako misle da će dobiti više glasova vrijeđajući Centralni spomenik i vrijeđajući borce gadno se varaju – ističe Šehovac.

Zadovoljan je i predsjednik Gradske boračke organizacije Banjaluka Goran Rogić koji je istakao da izgradnja spomenika mnogo znači za sve borce i porodice poginulih sa područja grada.

– Boračka organizacija godinama insistira da se počne sa izgradnjom. Ovaj spomenik, koji smo dugo čekali, znači mnogo i samoj boračkoj populaciji. Što se tiče dozvola za izgradnju, čuo sam da postoje svi papiri – rekao je Rogić.

Kako kaže, dugo su tražili lokaciju na kojoj bi bio izgrađen spomenik.

– Prvobitno je trebalo da se gradi na lokaciji kod “Tržnice”, pa u blizini Hrama Hrista Spasitelja, ali su nam za sve lokacije rekli da je mali prostor za izgradnju spomen-obilježja. Godinama smo tražili da spomenik bude na parkingu “Kraša”, za to niko nije htio da čuje sve do sada – naveo je Rogić.

Ističe da Banjaluka zaslužuje ovaj spomenik na kojem će se naći .

– Značaj svakog spomenika je što predstavlja jednu epohu u istoriji naroda. Spomenici opominju da možemo oprostiti, ali ne i zaboraviti. Ukoliko zaboravimo, poučeni istorijom, vidimo da se nesrećni događaji ponove – rekao je Rogić.

Ipak i danas postoje oni koji nisu za izgradnju spomenika kao što je odbornik NF Nemanja Kondić koji je prije samo nekoliko dana izjavio da Gradskoj upravi Banjaluka ne može prioritet biti uređenje centra grada, ali ni izgradnja spomenika?

Zvuči u najmanju ruku neobično s obzirom da njegova partija veliku pažnju polaže upravo na borce, činjenica da banjalučki odbornik nije za izgradnju spomenika na koji se čekalo decenijama. U najmanju ruku je zabrinjavajuće što se ovakvi projekti koriste za lične obračune zanemarujući njihovu pravu svrhu.

Članovi porodica poginulih boraca Vojske Republike Srpske takođe su zadovoljni kako izgledom samog spomenika tako i lokacijom.

– Hvala gradonačelniku dužni smo da našim najmilijima koji su živote dali za slobodu uradimo obilježje. Neka naša pokoljenja nikad ne zaborave da smo mi koji smo porodice poginulih boraca dali najviše za ovu zemlju, a svi oni koji su nas pljačkali posljednjih 30 godina, a nisu ništa napravili za junake na čijim kostima danas imaju svoju otadžbinu neka se stide zemlje po kojoj hodaju, kazala je Stoja Mandić sestra palog borca.

Stanivuković je čini se posebno vezan za ovaj projekat i ne može da sakrije emocije jer je i sam u ratu izgubio rođenog strica. Da ni danas ne zaboravlja porodice poginulih pokazao je i nedavno kada je posjetio baku Ljepu, koja je dala dva sina za Republiku Srpsku.

Ovaj potresan video pokazao je da su majke poginulih boraca heroji nevidljivih bitaka.

– Svaki dan, bore se sa tugom i sjećanjima, ali istovremeno čuvaju ponos na hrabrost svoje djece koji su svoje živote utkali u temelje Republike Srpske. Ove majke su tihi stubovi našeg društva, često neprimjetni, ali neizmjerno važni.

Neka se njihova priča pamti i neka im se pruži podrška i zahvalnost koju zaslužuju, jer su one istinski heroji našeg vremena, napisao je tada Stanivuković.