Mještani idiličnog potkozarskog sela Bistrica kod Prijedora juče su ponovo protestovali protiv otvaranja rudnika u tom selu.

Tvrde da budući koncesionari rade nelegalo i strahuju da će nakon eksploatacije lignita, kojeg ovdje ima samo za jednu sezonu rudarenja, Bistricu zadesiti još veći belaj.

– Kad nam zagade zemlju i vazduh, učine život nemogućim i ugroze naša poljoprivredna gazdinstva, kad pokupe milione evra i kad lignita više ne bude, ostaće samo ogromna rupa. A ta je rupa idealna za deponiju – kažu Bistričani.

Mještani podsjećaju da Prijedor nema regionalnu deponiju, a strahuju da bi smeće u Bristicu moglo stizati i iz Banjaluke.

Iako je Vlada Republike Srpske pokrenula postupak za dodjelu koncesije za rudnik u njihovom selu, Bistričani ne odustaju od borbe.

Prvo će, kažu, na teren ponovo izvesti geodete, da se tačno utvrdi, čija se zemlja raskopava i na njoj priprema rudište.

– Imamo ozbiljne indicije da su uzurpirane mnoge privatne parcele, a kada prikupimo dokaze za to pokrenućemo sudski spor. Da li ćemo dočekati pravdu, ili će presude stići tek kad se sve iskopa, vidjećemo – kaže jedan od organozatora protesta, Zoran Ninić.

On kaže da uprkos svemu Bistričani i dalje vjeruju u ustavno pravni poredak Republike Srpske i ubijeđeni su da se vrijedi boriti za opstanak ovog bogatog sela, koje je puno života.

– Ne zanimaju nas političke stranke, nego samo realni život. Mi u Bistrici imamo upisanog 31 učenika. Ako se ovdje otvori rudnik, a poslije toga možda i deponija, onda ćemo za 10 godina obilježavati godišnjicu “Oluje 2”, u kojoj su Bistričani protjerani sa svojih ognjišta – poručio je Ninić.

On se pita, ko ima pravo da još nerođenoj djeci oduzima zavičaj.

– Ako nam se to desi koga ćemo onda kriviti. Za “Oluju” krivimo Hrvate, koji su protjerali Srbe, a koga ćemo, ako se rudnik otvori, kriviti za ono što smo sami sebi učinili – reako je Ninić.

Ovaj mještanin, čija se kuća nalazi u blizini lokaliteta namijenjenog za rudnik, kaže da je nesreća u tome što ova godina nije izborna, pa nikom nije stalo ni da glumi da štiti interese naroda. Ipak, dodaje, Bistričani nemaju šta izgubiti, pa će se za svoje selo boriti do kraja.

– Ljudi su ogorčeni na ćutanje, na to što nas prave budalama. Zamislite da ovdje, gdje je raskopano cijelo brdo, dođu inspektori i kažu: eto mi nismo ustanovili da se ovdje nešto radi – Kaže Ninić.

On je podsjetio da su Bistričani pisali i Miloradu Dodiku i patrijarhu Porfiriju tražeći da ih zaštite od nepravde, ali da im oni nisu odgovorili čak ni da li su primili njihova psima.

Najavio je da će sutra poslati novo pismu patrijarhu, i to otvoreno pismo, čiji će sadržaj proslijediti medijima.

Bistričani se spremaju da u petak, kada se u Priedjoru bude obilježavala godišnjica “Oluje”, odu na na taj dogašaj, da odaju poštu stradalima u avgustu 1995. godine, ali i da predsjednicima Miloradu Dodiku i Aleksandru Vučiću i patrijarhu Porfiriju uživo kažu šta se dešava u Bistrici.

– Mi razumijemo ljude koji su ostlai bez kuće i ognjišta, i upravo zato što ih razumijemo svim silama se trudimo da spriječimo da se to desi u Bistrici – kaže Ninić.

Bistričani podsjećaju da su, zbog priprema za otvaranje rudnika, već ugroženi izvori pitke vode i da su Ministarstvo zdralvja RS i Institut za javno zdravstvo RS utvrdili da bi kopanje uglja u Bistrici imalo izuzetno štetan uticaj po zdravlje stanovništva.

KAKO “OPKOLITI” MILORADA DODIKA

Većina Bistričana okupljenih na današnjem protestu vjeruje da ih od otvaranja rudnika može spasiti samo jedan čovjek – Milorad Dodik. -Priča se da je ovima iz “Drvo – eksporta” obećao otvaranje rudnika. Ne znam da li je tako, ali ako jeste, nek prekrši obećanje, ne bi mu bilo prvi put – kaže napola u šali jedan Bistričanin. Njegov komšija objašnjava da nekako treba “opkoliti” Dodika, dovesti ga u situaciju da ih mora saslušati. – Najbolje bi bilo da dođe ovdje, da svojim očima vidi šta se radi. Ali, ako ne može, otići ćemo mi kod njega u Palatu. Jedino se u njega uzdamo, inače neće izaći na dobro. Već se situacija kotrlja kud ne treba i niko ne reaguje na to – kaže jedan mladi Bistričanin, koji redovno izlazi na proteste, ali izbjegava da mu je javno spominje ime.