Marinko Umičević podnio je ostavku na mjesto člana Upravnog odbora Rukometnog kluba Borac M:tel. Na ovaj način je poslije nešto više od osam godina odlučio da napusti trofejni banjalučki klub u koji je došao prije osam godina, kada je bio imenovan za potpredsjednika UO.

„Poštovani i uvaženi navijači i prijatelji Rukometnog kluba „Borac“, sa žaljenjem obavještavam da sam definitivno odlučio da napustim poziciju člana najužeg klupskog rukovodstva. Prije osam godina došao sam u klub zajedno sa Milanom Radovićem, koji je izabran za predsjednika, kada niko nije htio da preuzme brigu o klubu, čak ni olimpijci i mnogi zaslužni igrači „Borca“. Mi smo se uhvatili u koštac zajedno sa gospodom Vladimirom Brankovićem, Vladimirom Blagojevićem i ostalima, kako bismo klub postavili na zdravije temelje. Zbog zdravstenih razloga ranije sam dao ostvaku na pozicju potpredsjednika, a onda na molbu sadašnjeg predsjednika Igora Jovanovića prihvatio sam da ostanem u upravi. Sada definitivno odlazim i to na dostojanstven način. Bio sam aktivan član uprave i smatram da sam radio savjesno i odgovorno. Nikada iz kluba nisam uzeo ni jednu jedinu marku, davao sam sopstveni novac kao i sredstva iz Tvornice obuće „Bema“. Znaju igrači kako sam o njima vodio računa, kada su odlazili na utakmice. Mogu se pohvaliti da sam osim novčanih sredstava, RK „Borac“ M:tel donio titulu 2020. godine u vrijeme korone. Tada sam donio odluku da se prekine takmičenje u Premijer ligi BiH i „Borac“ proglasio šampionom, pa kada se titulama hvali gospodin Mikić mogu valjda i ja. Čak smo tada igračima isplatili pune plate i siguran sam da smo jedini to uradili u regionu“, ističe Marinko Umičević.

Dodaje da je u posljednje vrijeme došlo do nesugladica u vođenju kluba.

„ Mnoge stvari se ne odvijaju kako treba i po pitanju prostora koji nam je otet, gdje je nastupila totalna šutnja i muk. Šutnja je znak odobravanja, tako da sam poprilično zabrinut zbog tog prostora. Jednostvano, nemamo podršku društva, Vlade, resornih Ministarstava, a zavladala je i šutnja unutar kluba, dok sam jedini koji je zaradio tužbu za klevetu od gospodina Torbice. Smatram da je, nakon osam godina, koliko sam proveo u „Borcu“, došlo vrijeme i osjetim to na sebi, da dođu novi ljudi koji će preuzeti klub koji gotovo da nema dugovanja koja su bila milionska. Želim da kažem da su već neki članovi uprave prije mene dali ostavke, neki se spremaju da to urade, neki smatraju da im je to privatna svojina i nema ko da ih smakne“, tvrdi on.

 Umičevič kaže da je na njegov prijedlog  Ključ grada Banjaluka dobio legendarni golman Abas Arslangić, proslavljeni trener Velimir Petković nagrađen je Zlatnim grbom Grada Banjaluka, Bojan Ljubišić bio je najbolji sportista Banjaluke, mnogo mladi igrači su dobili vrijedna priznanja. Ponosan je na sve to i ističe da će i dalje biti vatreni navijač „Borca“, te da će klub uvijek imati njegovu podršku.