Majka i sestra Koste Kecmanovića (13), koji je ubio osmoro djece i zaštitara u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu, najvjerovatnije će se iz sigurnosnih razloga preseliti u inostranstvo. Kasnije bi im se trebao pridružiti i otac ubice, kada izađe iz zatvora.

Psiholozi smatraju da je to najbolje i najsigurnije rješenje za ovu porodicu. Kostini roditelji dobili su stotine prijetnji preko interneta nakon neviđenog zločina koji je počinio njihov sin. Otac Vladimir, inače cijenjeni radiolog, trenutačno je iza rešetaka jer je Kosta počinio masakr pucajući iz pištolja, a majka je, prema neslužbenim informacijama medija, uzela neplaćeni dopust sa Biološkog fakulteta na kojem radi i nalazi se kod kćerke na nepoznatom mjestu u Srbiji.

Kostina mlađa sestra, koja je kao i on pohađala OŠ “Vladimir Ribnikar” i trenutno ide u četvrti razred, sigurno se neće vratiti u ovu školu.

Milan Kostić, psiholog i sudski vještak, smatra da je Kostina mlađa sestra takođe žrtva svog brata, jer će do kraja života snositi posljedice njegovog zločina.

– Ta djevojčica nije učinila ništa, ali je doživotno obilježena i stigmatizovana. O njoj će suditi okolina i mislim da je treba maksimalno zaštititi. Ovakva situacija kod nas nije česta, ali je važno objasniti majci koliko je situacija za njih složena i da je možda najbolje rješenje da odu iz zemlje. Mislim da je odvajanje od Koste u ovom slučaju neophodno. Majka treba shvatiti da osim sina ima i kćerku i da mora nešto učiniti da je zaštiti, kaže Kostić.

Psiholog dodaje da Kostinoj porodici ne treba nametati rješenja.

– Kostinoj porodici svakako ne treba nametati rješenje, ali se s tim rješenjem trebaju složiti njegova majka i sestra ili im se ponuditi alternativa. Djevojčica je premala da bi sama predložila rješenje, ali ipak je treba saslušati i saznati što ona misli o svemu tome i što je njezin brat učinio, kaže Kostić.

Bora Banjac , bivši načelnik Uprave za suzbijanje organiziranog kriminala, smatra da je možda najbolje rješenje za Kostinu porodicu preseljenje u neku daleku zemlju, piše Pink.

– Šta se može s njima, mislim na sestru i majku? Za njih nema života ni u Beogradu, ni u Srbiji. Mislim da ne bi mogli živjeti ni u jednoj zemlji regije jer bi se prije ili kasnije znalo ko su. Možda bi trebali otići preko okeana, negdje dovoljno daleko. Ako ostanu ovdje, jedino rješenje im je promjena identiteta, ali pitanje je hoće li to moći, kaže Banjac.