Nives Celzijus se osvrnula na tragediju u Srbiji emotivnim statusom.

Njen status prenosimo u cjelosti:

-Kada se dogodi ovakva tragedija i svi se pitaju tko je kriv, upitaju li se leži li i krivnja u nama samima? Što smo mi kao pojedinci poduzeli da spriječimo zlo? Što je naša ostavština budućim generacijama? Mržnja, uvrede, prezir, osuda? Ostavljamo im svijet u kojem se ukalupljujemo pod svaku cijenu, samo kako bi bili dio tolerirane mase. Pritom zaboravljamo tolerirati različitosti. Zapitamo li se koga smo baš danas mi povrijedili? Koga smo bez ikakvog motiva nazvali pe****m, ku****m, ološem, o kome smo plasirali bezočnu laž kako bi samoopravdali vlastite grijehe, kome smo poželjeli precizni udarac ciglom, crkavanje, klanje? U razgovoru s kolegama došli smo do zaključka da najčešće i najbrutalnije uvrede u našim dm-ovima dolaze od dječice (13 do 17 godina), napisala je Celzijus.

Potom je dodala:

-Što ponuka dijete da nepoznatoj, odrasloj osobi, bez straha od posljedica, napiše ‘treba te zaklat’? Što li tek pišu i izgovaraju svojim vršnjacima? Gdje su to naučili? Pogledajte komentare na portalima. Bakice, dekice, majke, očevi, braće, sestre, ljudi različitih profila i statusa priželjkuju drugim majkama, očevima, djeci, braći, sestrama, unucima, batinanje, silovanja, bolesti, umiranje u najgorim mukama. Zašto ljudi? Ne moraju nam se svi sviđati, ali zašto mrziti? Koliko je jednostavno odlučiti i ne odvojiti vrijeme kako bi povrijedio nekoga. Koliko je jednostavnije uputiti nekome osmijeh, lijepu riječ, zagrljaj. Ili bar ne uputiti ništa.. Makar zarad naše djece. Ujedinimo se u ljubavi, ne u mržnji. Budimo im primjer .

Podsjetimo, Kosta K. (13) u srijedu ujutro u školi ”Vladislav Ribnika” na Vračaru u Beogradu hicima iz pištolja ubio je osmero školskih kolega i čuvara, a teško povrijedio još sedmero učenika i učiteljicu, prenosi “Direktno.hr”.