Dobrila Kukolj, koja je preživjela Jasenovac, kaže da joj je veoma teško dolaziti ovdje svake godine.

-Dolazim od 1965. godine, a priču o strahotama koje sam preživjela je nemoguće ispričati. Koliko sam samo noći ‘ludila’ i gledala kako kolju i kako žene nabijaju na kolac i bacaju u Savu, djecu koja su bila otrovana bacaju- potresno priča Kukolj. Gazila je njivama, kako kaže, držeći u rukama dijete koje je majka na zemlji rađala.

-Takve scene sam proživljavala tri mjeseca. Iz moje porodice je nastradao 31 član, od čega je šestoro najbližih. Od rodbine moje majke nastradalo je njih 39- rekla je Kukoljeva, dodajući da je u njenom selu Međeđa bilo 956 žrtava.

Putovanje u vagonima i scenu kada su opkoljeni došli na ušću Save i Une, a ne smiju piti vodu, jer će stradati ako priđu, sa ogromnom tugom se prisjeća.

Ispričala je da je oca, brata, tri strica i djeda tada vidjela zadnji put.

-Zadnje riječi mog oca su bile ‘Držite se djeco zajedno i nemoj da se odvajate- kazala je ona.

Poručila je da ko god putuje i prolazi kraj Jasenovca, da dođe i pokloni se nevinim zrtvama.

-Moja želja je da se više nikome i nikada ovo ne dogodi, da nema rata i da svi žive u miru i slozi, bez obzira koje vjere i nacije bili- kazala je ona.