Pravoslavna crkva i njeni vjernici obilježavaju Veliki petak, dan kada je na Golgoti raspet Isus Hrist. Kao što je Isus prorekao na Tajnoj večeri, prije petka ujutro apostol Petar se, u strahu da i njega ne zatvore i kazne, tri puta odrekao svog Gospoda. Shvativši šta je uradio, odmah se pokajao u gorkom plaču. Izdajnik Juda, kad je saznao da je Isus osuđen na smrt, mučen grižom savjesti objesio se. Na taj dan crkva se sjeća događaja koji su neposredno prethodili raspeću.

Počevši od izvođenja Isusa Hrista pred sud Pontija Pilata, neuspjelog pokušaja da ga optuže, pa do glasnog vikanja judejskog naroda: “Raspni ga!”. Zatim, nošenja krsta kroz grad, na putu prema Golgoti, razapinjanja i praštanja dželatima riječima: “Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade”.

Na Veliki petak se ne služi liturgija, osim ako su Blagovijesti. Strogo se posti, i jede se samo suvi hljeb i pije voda. Običaj je da se farbaju uskršnja jaja, najčešće crvenom bojom koja simbolizuje Hristovu krv.

Takođe se i ne pjeva, ne veseli se, a od Velikog četvrtka do Vaskrsa, nedjelje kada je Isus vaskrsao, ne zvone crkvena zvona, jer su ona u pravoslavnoj crkvi znak radosti, nego se vrijeme bogosluženja i oglašenja umrlih najavljuje drvenim klepalom.

Žene na ovaj dan tradicionalno farbaju vaskršnja jaja, i pripremaju bogatu porodičnu trpezu za predstojeći praznik. Domaćica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud sa vodom, u kome će kuvati i farbati jaja, dodaje malo osvećene vodice, vaskršnje ili bogojavljenske. Prvo obojeno jaje, ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se “čuvarkuća”.

Veliki petak strogo se praznuje. Taj dan je crveno slovo pa se stoga ništa ne radi ni od kućnih, ni od poljskih poslova. Žene tog dana ni po koju cijenu ne smiju da uzmu iglu u ruke, jer se vjeruje da će im na rukama izbiti plikovi. Tog dana poštuje se strog post, u kući se ne pali vatra, ne kuva se čak se i hljeb ne mjesi tog jutra. Međutim, Srbi vjeruju da je najtužniji dan u hrišćanstvu najbolji za kalemljenje voća jer se “primi sve što se tog dana nakalemi”.

Srbi vjeruju i da na Veliki petak ne treba jesti koprive, a osim ovog ima i još čudnijih nehrišćanskih običaja i vjerovanja poput onog da koga probada u stomaku treba na taj dan na bolno mjesto da stavi odranu kožu tek ubijenog zeca, kao i da žena nerotkinja koja želi djecu treba da popije malo krvi (?!) zeca ubijenog na taj dan?!

U nekim dijelovima Srbije vjeruje se da će djevojke koje na Veliki petak ukradu cvijeće iz crkvene porte i stave ga pod jastuk u noći uoči Velike subote sanjati svog budućeg muža. Vjeruje se i da onog ko na Veliki petak opere kosu cijele sljedeće godine neće boljeti glava kao i da kuću valja malo pomesti metlom, a onda tu metlu baciti, a sa njom i svo zlo iz kuće i domaćinstva.

Ko cjeliva plaštanicu, neka zamisli i želju

Plaštanica se postavlja na posebno ukrašen sto (grob Hristov), ispred oltara. U nekim našim krajevima, običaj je da se vjernici poslije cjelivanja plaštanice, provlače ispod stola na koji je položena plaštanica. Po narodnom vjerovanju prilikom provlačenja, treba se pomoliti Bogu i pomisliti neku lijepu želju, i ta želja će biti ispunjena. U ove dane crkva zapovjeda najstroži post bez ribe i ulja. Na Veliki petak poželjno je ništa ne jesti.