Na računima Savjeta ministara BiH u ovom trenutku nalazi se više od 120 miliona KM namijenjenih za razna kapitalna ulaganja, a koja se uopšte ne troše, iako su odluke za te kapitalne investicije donesene prije više od deset godina.

-Nisu utrošena zbog različitih procedura. Očigledno postoje neki problemi u cijelom funkcionisanju- rekao je Zoran Tegeltija, ministar finansija i trezora, prilikom obrazlaganja budžeta u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Primjera radi, za rekonstrukciju i adaptaciju objekta Ambasade BiH u Madridu raspoloživo je malo više od tri miliona KM, ali ta sredstva se zbog sporosti administracije ne troše. Takođe, oko 15 miliona KM još 2011. godine obezbijeđeno je za gradnju zgrade Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEEA) u Banjaluci, ali taj novac do danas nije potrošen i pored činjenice da je prvobitan plan bio da zgrada bude završena do 2014. godine. Znatan dio novca ranijih godina odobravan je i Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine, za nabavku opreme, ali i za remont helikoptera, koji, i pored toga što ima novca, nikada nije obavljen do kraja. Sredstva od 7,4 miliona KM prenošena su iz godine u godinu, a zbog nemogućnosti političkog dogovora ona nisu trošena.

Slična situacija je i sa digitalizacijom u Bosni i Hercegovini, o kojoj se priča unazad više od deset godina i za koju je obezbijeđeno više od 36 miliona KM, ali do danas ništa nije urađeno. Roba koja se u to vrijeme mogla kupiti za taj novac predstavljala je vrhunac tehnologije, međutim pitanje je šta se danas može kupiti za taj novac.

Na gomilanje novca na računima i netrošenje tih sredstava često su reagovali i revizori, koji su kroz svoje preporuke govorili da je neophodno da se taj novac troši, jer gubi na vrijednosti. Uglavnom, preporuke revizora kretale su se u smjeru da se formiraju komisije koje će sagledati probleme zbog kojih se taj novac ne troši u svakoj pojedinačnoj instituciji i dalje raspisivati tendere za nabavku robe i usluga.

Uglavnom, problemi zbog kojih novac nije trošen u prvom redu su politički, odnosno nemogućnost dogovora zvaničnika u Bosni i Hercegovini, ali i postupci javnih nabavki koji su često “rušeni” bez ikakvog osnova i koji pored nekoliko ponavljanja nisu dovođeni do kraja.

-Ogromna su to sredstva koja stoje na računima i iz godine u godinu se prenose. Recimo, jedan dio od oko 30 miliona KM je za kupovinu zgrade UIO u Banjaluci i to stoji na računima. Vidimo da je inflacija prisutna i iz godine u godinu sve veća i, naravno, ta sredstva gube svoju vrijednost, a na dio njih se plaćaju i kamate jer se radi o kreditima. Zašto ljudi koji sjede u institucijama BiH primaju plate, a ne rade svoj posao. Ako ne mogu da potroše novac koji im je obezbijeđen prije deset godina, postavlja se pitanje kako bi ga stvorili- rekla je Mira Pekić, poslanica PDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i zamjenica predsjedavajuće Komisije za finansije i budžet Predstavničkog doma.